Nakon što je provela gotovo pola života u Sjedinjenim Američkim Državama, 41-godišnja Brazilka Amanda Ungaro deportovana je iz zemlje prošlog oktobra.
Izdržala je tri paklena mjeseca u pritvorskom centru dok nije protjerana, poput više od 600.000 imigranata otkako se Donald Trump vratio u Bijelu kuću u januaru 2025. i krenuo u provedbu “najveće deportacije u historiji”.
Ono što je neobično u slučaju ove bivše manekenke koja je radila u Ujedinjenim narodima jest to što je sa svojim bivšim partnerom i oce svog sina, poslovnim čovjekom Paolom Zampollijem, u prošlosti dijelila večeri s Trumpovima u obiteljskoj vili Mar-a-Lago, uključujući i zabavu 2022., koje se sada prisjeća kao jednog od onih “nevjerovatno dosadnih šestosatnih događaja”, piše španski El Pais.
Upali u dom, pa uhapsili
Dva para su također provela druge novogodišnje noći zajedno, dječju uskrsnu zabavu u Bijeloj kući, proslavu Četvrtog jula… Sve je to pomno dokumentirao na „Instagramu Zampolli“, a to je čovjek koji je Melaniju upoznao s predsjednikom i kojeg je njegov prijatelj imenovao posebnim izaslanikom za globalna partnerstva.
Brazilka i italo-amerikanac, koje su se rastali 2023. nakon dva desetljeća koja su proveli zajedno, sada vode ogorčenu bitku za skrbništvo nad svojim 16-godišnjim sinom G. “Sada je rat. Vidjećemo ko će pobijediti. Godinama sam šutjela i zbog toga me ljudi osuđuju. Pitaju me, zašto sada govoriš? Jer mi muškarac nije dao da živim u miru! Pokušala sam. Napustila sam vezu bez ičega, ostavila sina u internatu i otišla raditi”, rekla je Ungaro prošlog utorka u intervjuu u svom novom domu, penthouseu u Rio de Janeiru. “Nije mu bilo dovoljno da me uništi tokom 20 godina veze: htio me je ponovno uništiti kada započnem novi život, kada se udam.”
Ungaro je napustila New York i Washington. Nakon što se nastanila u Aventuri na Floridi sa svojim suprugom, sve se raspalo prošlog juna. „Deset policajaca upalo je u naš dom, uhapsili su nas i mog sina odveli u policijsku stanicu“, kaže. Ona i njen suprug, brazilski ljekar, uhapšeni su i optuženi za prevaru na klinici za estetsku hirurgiju nakon anonimnih dojava. Ona poriče optužbe, naglašavajući da ju je deportacija iz SAD-a spriječila da se brani. Insistira na tome da će „istina izaći na vidjelo“. Stavili su je u ćeliju, „s ubicama djece“: „Mene, koja nemam kriminalni dosje. Bila sam prestravljena“, prisjeća se.
Ribala podove da ne bi poludjela
Kad je Zampolli saznao da je njegova bivša djevojka u pritvoru, kontaktirao je višeg službenika Američke imigracijske i carinske službe (ICE) kako bi ona ostala u zatvoru i bila deportovana, što bi mu omogućilo da osigura skrbništvo nad njihovim sinom koje je dugo tražio, prema pisanju The New York Timesa. ICE je udovoljio njegovom zahtjevu. Zampolli, kojeg je El Pais kontaktirao telefonom, poriče bilo kakvu nepravdu.
S lisicama na rukama i nogama, prebačena je u imigracioni pritvorski centar u Miamiju, gdje je provela tri i po mjeseca potpunog užasa. Njen suprug, koji je imao zelenu kartu (stalnu dozvolu boravka), pušten je na slobodu. „Dobrovoljno sam se javila da ribam podove u šest ujutro kako ne bih poludjela. Cijeli dan sam plakala; čitala sam Bibliju od početka do kraja”, kaže ona. Pomagala je drugima, dijeleći s njima svoj telefonski kredit za obavljanje poziva. Tvrdi da je bilo pritvorenika s dozvolama boravka, osamdesetogodišnjakinje vezane lisicama u invalidskim kolicima i mlade žene koja je upravo izgubila bebu i morala je dugo čekati da primi ljekarsku pomoć.
Instagram Paola Zampollija
Kako bi se nastavilo s deportacijom, odvedena je u Louisianu. „Bila je to dvorana s više od 120 ljudi, pod je bio mokar, nije bilo prozora, četiri dana nisam vidjela sunce… Izašla sam puna ušiju“, prepričava ona. U Brazil je stigla odjevena u zatvorsku uniformu, bez ičega, čak ni bez mobitela. „Provela sam mjesec dana depresivna u sobi.“
Veze nije imala s poslom
Ungaro žali što nije ranije napustila Zampollija – i što ga nije prijavila. “Živjela sam na milosti bolesnog psihopate koji me psihički, seksualno i fizički zlostavljao. Tražila sam pomoć od mnogih ljudi. Niko mi nikada nije pomogao. Ali nisam mogla otići bez sina, a on nije htio potpisati ovlaštenje”, kaže Amanda. A Zampolli poriče optužbe: “Postavio sam je za zamjensku ambasadoricu, bili smo pozvani u Bijelu kuću… Kakvo je to zlostavljanje? Imali smo vezu u stilu telenovele – vrlo toksičnu”, kaže on.
Amanda Ungaro je napustila svoj rodni grad Londrina u Brazilu u dobi od 13 godina kako bi postala model. Mnogo je putovala: São Paulo, Milano, Njemačka, Japan, Južna Koreja… U početku ju je pratila majka, ali ubrzo je krenula samostalno i odlučila se probiti u New Yorku. Godine 2002., kada još nije navršila 17 godina, letjela je iz Pariza u New York Lolita Expressom, privatnim avionom osuđenog seksualnog prestupnika Jeffreyja Epsteina. „Moj agent mi je rekao: ‘Idemo s nekoliko prijatelja, privatni plan samo za nas.’ Tamo je bilo oko 30 vrlo mladih žena, 14, 15, 16 godina. Rekla sam: ‘Što je ovo?’ A on je odgovorio: ‘Ma, ne brinite.'“ Tako se prisjeća putovanja koje je prvi put otkrila brazilskim novinama O Globo.
Ungaro tvrdi da nije komunicirala ni s kim na letu, osim što je pozdravila domaćine, Epsteina i Ghislaine Maxwell, saučesnicu u njegovim zlodjelima, koja trenutno služi kaznu za trgovinu ljudima u svrhu seksualnog iskorištavanja. „Amanda, dopusti mi da te upoznam s Jeffreyjem“, rekla je njena agentica. „Prišao je i pitao: ‘Odakle si? Koliko imaš godina? Za koju modnu agenciju radiš?’ „I upoznao me s Ghislaine.“ Tvrdi da više nikada nije vidjela Epsteina; pronađen je mrtav u svojoj ćeliji 2019. godine. Ista sudbina zadesila je i agenta za modele koji je Amandu ubacio u taj avion, Jean-Luca Brunela, koji je uhapšen u vezi sa slučajem Epstein i umro u pariškom zatvoru 2022. godine. Kad je 2010. postala majka, napustila je modnu industriju. Suprug joj je osigurao mjesto u Ujedinjenim narodima, gdje je nekoliko godina služila kao diplomatkinja za otok Grenadu, a on je predstavljao još jedan mali karipski otok: Dominiku. Otuda potječu njihove titule ambasadora. Dvije malene zemlje, svaka s jedva 100.000 stanovnika, koje imaju jedan glas u UN-u – baš kao i Kina.
(Sredinom.ba)
