Piše: Edin Bajramović
U Sarajevu je 2. aprila otvoren Modul Memorije.
Hana Bajrović, koordinatorica Modula Memorije, u rubrici 10 pitanja u 10 sati govori o ovom važnom projektu Internacionalog teatarskog festivala MESS.
U filmu najviše opcija
1 Svi programi Modula Memorije, svake godine, jednako su važni. Ipak, šta je ove godine u pripremi, realizaciji, organizaciji bilo najzahtjevnije?
Čini se da je ove godine, općenito za kulturu u Sarajevu, najteže uskladiti finansijske (ne)mogućnosti sa očekivanjima od programa, ali i naslijeđem koje, u ovom konkretnom slučaju, Modul Memorije ima. Kada su u igri novci, onda je jasno da se kompromisi moraju praviti, ali mi radije biramo, da promijenimo formu ili medij, nego da smanjimo kvalitet programa. Također, možda i najzahtjevniji zadatak prilikom kreiranja programa Modula Memorije, ne samo ove godine, već godinama unazad, jeste kako teme poput rata i umjetnosti učiniti zanimljivim i prihvatljivim novim, mlađim generacijama. Sa druge strane, tu je uvijek i pitanje svrhe, tačnije, na koji način kroz umjetnička djela progovoriti o onome što su univerzalna iskustva, a da nas natjeraju na razmišljanje i propitivanje.
2. Kada, zapravo, počinju pripreme za Modul memorije? Meni se čini da odmah nakon što završi jedan startujete sa pripremama za drugi, bez obzira što pripremate i novi MESS, i tako stalno.
Isto kao i sa Festivalom, priprema Modula je nešto što suštinski niti počinje, niti završava ikada. To je tema koja je uvijek prisutna, i o kojoj tokom čitave godine promišljamo. O tome šta je koncept, koje su teme koje zaslužuju da budu u fokusu, ko su umjetnici čiji radovi nose u sebi vrijednosti na kojima Modul Memorije insistira.. Ipak, kada pričamo o tom pregovaračkom, a onda i organizacijsko-produkcijskom dijelu, prve pripreme počinju krajem godine, taman kada uspijemo sravniti zaostale obaveze od Festivala.
Nihad Kreševljaković, direktor MESS-a i umjetnički direktor Modula Memorije, Hana Bajrović, koordinatorica Modula Memorije i Ziyah Gafić, regionalni direktor Fondacije “VII Akademija” Sarajevo
3. Jeste li Vi lično zadovoljni interesom za Modul memorije?
Apsolutno. To vjerovatno zvuči kao da stotine ludi posjećuju naše programe, a to pak nije istina. Ipak, zainteresovanost jeste često i nadprosječna, posebno u zadnjim godinama. Vjerujem da tome uveliko doprinosi upravo taj multimedijalni karakter Modula Memorije, što omogućava puno širem broju ljudi da pronađu za sebe nešto što im je interesantno ili je i dijelom njihovog djelovanja. Također, posebnu vrijednost imaju ljudi, tačnije umjetnici čije radove predstavljamo. Svaki/a od njih ima svoj krug prijatelja, kolega, poštovatelja, publike, koji dolaze upravo zbog autora i autorica. Rekla bih da je ta različitost i fluidnost Modula Memorije ono što mi je ujedno i najdraže kod njega.
4. Modul memorije ove godine traje do 9. maja. Šta je još preostalo i na šta biste stavili poseban akcent?
Modul Memorije konceptualno svake godine traje od 6. aprila do 9. maja, na taj način obuhvatajući bitne datume za naš grad, ali i svijet (Dan Grada i Dan pobjede nad fašizmom) Ove godine na taj dan Modul zatvaramo premijerom dokumentarnog filma „Ay Carmela – Made in BiH“, autorice Selme Alispahić. Film je ustvari posveta predstavi „Ay Carmela“ i glumcu, pokojnom Draganu Jovičiću, koji je zajedno sa Selmom Alispahić preko 20 godina igrao tu predstavu. Sa druge strane, predstava tematizira upravo borbu protiv fašizma što je jedna od osnovnih tema samog Modula Memorije, a nažalost je i stalna tema u svijetu.
5. Zašto je u ovogodišnjem programu koji je podijeljen u tri cjeline fokus na filmu?
Nekako se ove godine poklopilo da su teme kojima se bavimo vrlo jasno definisane, a da smo u filmskoj umjetnosti pronašli najviše opcija. Nismo se uopšte previše ni opterećivali time, kroz koji medij ćemo ove godine komunicirati, a sa druge strane, možda nije ni loše što je tako ispalo, jer je nekada ljudima najjednostavnije pogledati film kada poželimo da konzumiramo kulturu, pa možda to ove godine privuče i neku novu, pa i mlađu publiku.
Tužna finansijska situacija
6. Opsada Sarajeva je trajna tema, Palestina recentna, ali biće i trajna, a tu je i Španski građanski rat, isto trajna tema. Fašizam, dakle, kao, nažalost, trajna kategorija?
Samo bih rekla da je i Palestina nešto što je jedna od preokupacija Modula Memorije kroz sve ove godine. Od samih početaka, u programima su uvijek bile izložbe i filmovi koji se bave tom temom, a tu je i publikacija „Zovem se Rachel Corire“ izdata još 2009. godine. Uostalom, zar nije svaka priča o obespravljenosti, fašizmu i genocidu, priča o Palestini. Španski građanski rat je, sa druge strane, prvi veliki događaj u modernoj historiji koji je glasno ustao protiv fašizma i imenovao ga tako. Dakle, da, fašizam kao trajna kategorija, ali zato, i borba protiv njega.
7. Odrasli ste uz MESS, s obzirom da Vam je otac glumac a i Vaš brat je krenuo očevim stopaama, rasli zajedno s Modulom memorije, pa me interesuje koliko je stvarno Modul memorije narastao, ko ga najprije, najbolje i najjače razumije, svhata i poštuje?
Više u pozorištu i uz pozorište, nego uz Modul Memorije. Iskreno, i neki programi za koje sam od ranije znala, pa i posjećivala, nisam znala da su dio Modula. Sa njim sam se zvanično upoznala kada sam došla u MESS, tada sam ga i zavoljela i, volim da vjerujem, počela razumijevati njegove motive i ideje koje zagovara. Ponekad mislim da svi ljudi koji jesu ili su bili dijelom tako nekog radikalnog iskustva kakvo je rat, a pogotovo ako su u pitanju pitanju umjetnici, smatraju da najbolje i najintenzivnije razumiju ono što Modul jeste i nudi. Nekako uvijek mislimo da nam negativna iskustva koja smo preživjeli daju osjećaj da nam sjećanje pripada i da je naše najtačnije i najispravnije. Pa tako je i sa Modulom, propada podjednako svima koji ga žive i osjećaju.
8. Osnovni cilj ovog kulturološkog projekta jeste očuvati sjećanje na tragičnu prošlost BiH, to redovno čitamo u najavi. A koji su ciljevi osim ovog koji je glavni, a ipak nisu sporedni?
Ako se bar jedna osoba zapita zbog čega je došlo do nečega? Zašto to radimo jedni drugima? Kada shvatimo da je fažizam globalna rak rana, a ne nešto što je namijenjeno samo za „neke tamo“, stvari će se početi mijenjati. Također, važnost progovaranja o stvarima koje nas izbacuju iz naše zone komfora, koje nisu društveno prihvatljive, od kojih nemamo lične koristi. I na kraju, želja da i drugi ljudi uživaju u svim tim predivnim umjetničkim djelima.
Foto: Arhiv
9. Autorica ste kapitalnog djela „Antiratni teatar u Sarajevu pod opsadom“, a to je ujedno i naziv Vašeg magistarskog rada. Autorica ste, pak, i dokumentarne izložbe. Je li ova knjiga uopšte u prodaji i da li ste je distribuirali u inostranstvo, mislim na dijasporu, ima ih puno koji bi je željeli smjestiti u vlastitu biblioteku?
Mi naše publikacije ne prodajemo, one su dostupne besplatno svim građanima i građankama svijeta. Bilo ko je slobodan da dođe i potraži šta ga zanima. Isti slučaj je i sa mojom knjigom „Antiratni teatar u Sarajevu pod opsadom“. Ona je izdata na bosanskom i engleskom jeziku i dostupna je besplatno. S obzirom na to da smo javna ustanova, distribucija ide malo drugačije, uglavnom preko promocija, a znamo da knjige, pa onda još o pozorištu i ratu nisu najprivlačnija tema na svijetu.
10. Šta bismo već sad u aprilu trebali znati o narednom MESS-u koji je u oktobru?
Ove godine, MESS je u zaista nezavidnoj i vrlo tužnoj finansijskoj situaciji, i od toga će da zavisi i zavisi cjelokupni koncept i repertoar. Ipak, znamo da dajemo sve od sebe da publici ponudimo maksimum u odnosu na mogućnosti. Pri tome, nikada kvalitetu i poštivanje nasljeđa Festivala ne dovodimo u pitanje. Nadamo se da će za kulturu doći uskoro bolji dani.
