Danas u Oslu počinje godišnja investicijska konferencija Naftnog fonda s naslovom “Šta karakterizira pobjedničku kulturu?”. Oko pedeset protestanata okupilo se ispred mjesta gdje će se Konferencija održati, rekao je voditelj operacija Gabriel Langfeldt norveškom portalu VG.
“Šest ljudi je okovano lancima ili su se zalijepili za tlo. Ulažu se napori kako bi se neprijatna situacija riješila”, kaže on. Policija je na licu mjesta, i kažu da je do sada bilo malo pomjeranja satnice za sudionike konferencije.
Demonstranti reagiraju, između ostalog, na činjenicu da su neki od govornika na konferenciji čelnici finansijskih institucija s udjelima u onome što nazivaju “ratnom industrijom”. A tu su i kompanije koje doprinose izraelskom ratu i okupaciji Palestine. To je otkriveno u saopštenju Palestinske akcije i Palestinskog odbora.
Diplomatski ugled
Jedna od demonstrantkinja drži plakat kojim poziva na hapšenje guvernerke Centralne banke Norveške Ide Wolden Bache.
Mirovni sporazum u Gazi reflektirao se i na političku scenu u Norveškoj. Sporazum između Izraela i Hamasa, naime, prekinuo je politički zastoj u Oslu koji je paralizirao razgovore o tome kako koristiti državni fond od 1,8 biliona eura.
Događaji na Bliskom istoku još jednom su preoblikovali domaću politiku nacije koja je desetljećima smatrala svoj globalni moralni ugled neodvojivim od svojih diplomatskim napora u tom dijelu svijeta, piše je Euractiv u oktobru prošle godine.
Najnovije poglavlje
Prošle godine, pisala je Slobodna Dalmacija tada, Izrael je opozvao svoje ambasadore iz Irske, Španije i Norveške nakon što su te tri zemlje zajednički priznale Palestinu. U rijetkom diplomatskom prijekoru, Izrael je opozvao akreditaciju norveškim diplomatima i optužio Oslo za savezništvo s Hamasom.
Strancima se može činiti čudnim da Norvežani – prosperitetni, mirni i geografski udaljeni od sukoba – tako često zauzimaju stavove koji provociraju njihove saveznike. Ali za Hilde Henriksen Waage, povjesničarku u Institutu za istraživanje mira u Oslu, trenutne napetosti su samo najnovije poglavlje u desetljećima dugoj priči.
“Dva vanjskopolitička pitanja zaokupljala su Norvežane nakon Drugog svjetskog rata: NATO i Izrael“, rekla je Waage u intervjuu. Za norvešku poslijeratnu Laburističku stranku, koja je dominirala nacionalnom politikom veći dio dvadesetog stoljeća, Izrael se nekoć smatrao srodnim eksperimentom – “socijalističkim rajem”, rekla je Waage – i dva laburistička pokreta razvila su neobično blisku vezu, piše na stranici splitskog portala.
