Razgovarao: Edin Bajramović
Gost u prvoj epizodi rubrike “3 u 1” – tri pitanja iz kulture svake hefte četvrtkom i, normalno, tri odgovora – je Slobodan Maksimović, sarajevski reditelj iz Ljubljane.
Zapravo, on je reditelj iz svakog grada u, što bi rekao Predrag Lucić, SFR Regiji u kojem se pojavi.
Promocija, predstavljanje, prezentacija… više ne znam kako da to nazovem, Vašeg dokumentarno-biografsko-muzičkog filma o Zoranu Predinu “Praslovan” traje od premijere na Sarajevo Film Festivalu 2024. godine. Znači godinu i po. Čini mi se duže nego “Forrest Gumpa”. Djeluje mi kao YU turneja Bajage ili “Crvene jabuke” prije rata, po 250 koncerata za godinu. Jeste li blizu te brojke?
Ha ha ha, ne toliko, ali zaista je bilo puno projekcija od Vardara pa do Triglava. Ono što me najviše raduje su pozitivne reakcije na film i to da ga još uvijek prikazujemo.
Kada sam Vas jednom pitao, pa odakle i Vama i Predinu tolika energija, snaga, želja, kao i da li ste normalni, odgovorili ste mi sa smjehorupicama na obrazima: “Pa šta ću kad je film dobar.” Ipak, čini mi se da je filmu potrebno malo više od toga da je dobar da bi bio voljen, zar ne?
Što se tiče energije nisam ni blizu Predinovoj energiji. Zaista je nevjerovatan. Ko preživi 45 godina rokenrola taj je neuništiv. A što se tiče kvalitete filma mislim da pubilka prepoznaje koliko je uloženog truda. Naravno nije samo trud mjerilo, očito smo uspjeli napraviti kvalitetan film sa izuzetnim ljudima. To nije samo film o Zoranu Predinu već film o jednom vremenu i izuzetnim stvaraocima koji su kreirali kulturnu, naučnu i sportsku sferu tog vremena.
Zoran Predin i Slobodan Maksimović sa učenicima II gimnazije u Mariboru (Foto: Matevž Rudl)
U fokusu javnosti u Sloveniji posljednjih dana je II gimnazija u Mariboru, u koju je išao i Zoran Predin, a u kojoj ste nedavno prikazali “Praslovan”. Čime su oduševili učenice i učenici te prestižne obrazovne ustanove?
Nedavno sam od prijateljice Adriane Kuči saznao, da su učenici II mariborske gimnazije bili dio debatnog takmičenja u Zagrebu i da je organizator od njih zahtjevao da zagovaraju stav Izraela. Djeca su im objasnila da oni ne podržavaju ubijanje i da ne žele zagovarati politiku Izraela. Iskreno sam im čestitao na takvom odlučnom stavu jer zagovarati ubistva dvadeset hiljada dijece nikada ne smije postati tema debate čak ni kada su takvi zagovori dio nekog takmičenja. Da stvar bude još gora djeca su po povratku u Maribor doživljavala političke pritiske a njihova profesorica čak i prijetnje. Prednjači komentar europoslanika Milana Zvera koji je zapisao, citiram: “Satanizam nije prisutan samo u pojedinim sportovima već i u obrazovanju (II gimnazija Maribor). Tome ćemo stati u kraj.”
