Piše: Edin Bajramović
Vidim da je Edo Maajka zakazao koncert sa Jazz orkestrom HRT-a za 12. juni 2027. na Šalati u Zagrebu. S obzirom na kvalitet njihovog zajedničkog albuma, te na vrijeme preostalo do koncerta, mogle bi to biti i dvije, tri, četiri Šalate.
A vrijeme je i da završim svoj feljton. Od četvrtog nastavka nešto sam se ulijenio. A prošli sam završio prisjećanjem na broj Slobodne Bosne koji je u novembru 2005. morao izaći tri dana ranije zbog Ramazanskog bajrama. Tada sam otputovao u Zagreb, ali prvo u Samobor, da uradim priče sa snimanja novih albuma Zabranjenog pušenja kod Denykena i Ede Maajke u Morrisu.
Pred Izbore 2006. razgovarao sam sa Edom Maajkom, Frenkiejem i Saletom iz izvrsnog benda “Defence” o onome što je uvertira, ali i onome predstoji nakon glasanja. Možda je tu negdje bio i DJ Soul, neka je magla ispred mene, ali znam sigurno da je bila nedjelja poslije nekog njihovog derneka u “Slobodi” u Tuzli, mora da se neka godišnjica FM Jama proslavljala do sabaha.
Našli smo se u kući gdje su spavali, da li su Slavinovići ili šta već ne znam.
Uglavnom, na tim Izborima Željko Komšić je prvi put izabran za člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda. Koji dan ranije, krajem augusta, sjedio sam s njim i tada gradonačelnikom Tuzle Jasminom Imamovićem na Panonskim jezerima, kada je otvoren Arheološki park – Neolitsko sojeničko naselje sa muzejskom postavkom. Sada Komšiću curi četvrti mandat.
Letim s događaja na događaj, kao Concorde kada je Phila Collinsa prevozio iz Londona u Philadelphiju u julu 1985. tokom Live Aida. Pa sam tako preletio do maja 2008. godine. Sjedio sam kod Arsena i Nerka u kafiću u prolazu kod Kamernog teatra 55. Tražio sam nekoga ko će sa mnom na koncert Ede Maajke u BLC-u. Ali, niko nije htio. Jazuk. (Kraj)
