Tekst i foto: Darko Leko (London)
Malo je slikara koji su tako dojmljivo dočarali radost življenja kao Pierre-Auguste Renoir (1841-1919). Njegove slike odišu toplinom, svjetlošću i dubokim razumijevanjem ljudske prirode.
Kao istinski majstor boje i svjetlosti, Renoir je svakodnevne prizore pretvarao u nešto iznimno, pronalazeći ljepotu u letimičnom pogledu, zajedničkom obroku, pokretima plesača i nježnosti familijarnog života.
Njegova je posebnost bila u tome što je prolaznim trenucima znao podariti bezvremensku vrijednost. “Joie de Vivre” (radost življenja), Renoir je promatrao Zemlju kao “raj bogova” te je namjerno punio svoja platna jarkim bojama, toplom sunčevom svjetlošću, rasplesanim mnoštvom, rascvjetanim cvijećem i blistavom ljudskom toplinom.
Taj čitav raspon osjećaja
Izložba Renoir i Ljubav u Nacionalnoj galeriji u Londonu predstavlja njegova djela iz dvaju ključnih desetljeća, od sredine 1860-ih do sredine 1880-ih godina, kada je Renoir sudjelovao u preobrazbi modernog slikarstva.
Okupljajući remek-djela iz uglednih međunarodnih zbirki, među kojima su Ples u Moulin de la Galette iz 1876, Musée d’Orsay i Ples u Bougivalu iz 1883, Muzej lijepih umjetnosti u Bostonu, izložba otkriva umjetnika na vrhuncu stvaralačke snage, sposobnog uhvatiti živost modernog života na način koji i danas djeluje svježe i neposredno. Renoirova veličina ne leži samo u ljepoti prizora koje slika, nego i u načinu na koji ih oživljava. Svjetlost titra na licima i tkaninama, boje se prelijevaju jedna u drugu, a naizgled usputni pokreti otkrivaju čitav raspon osjećaja.
Njegovi slobodni, sigurni potezi kistom stvaraju dojam spontanosti i pokreta, kao da se život upravo odvija pred našim očima. Malo je slikara koji su uspjeli spojiti takvu vizualnu raskoš s tolikom neposrednošću i osjećajnošću.
Za razliku od umjetnika koji su se fokusirali na industrijsku ili tmurnu stvarnost modernog Pariza, Renoir je odlučio zabilježiti trenutke ljudske povezanosti, prijateljstva i dokolice.
Za Renoira ljubav nije bila samo romantična tema. Ona se očituje u koketnim pogledima na plesnom podiju, prisnosti prijatelja okupljenih oko stola i nježnim trenucima između roditelja i djece. Renoir je razumio da se bliskost često izražava bez riječi; u pogledu koji se zadrži trenutak dulje, u dodiru ruku ili u jedva primjetnoj gesti koja odaje povezanost dvoje ljudi. Njegov je slikarski genij upravo u tome što je takve prolazne trenutke znao pretvoriti u prizore trajne emocionalne snage.
Umjetnost koja još očarava
Izložba ujedno otkriva koliko je Renoir bio smion i inovativan umjetnik.
U monumentalnim prizorima svakodnevnog života uzdizao je naizgled obične situacije do razine velikih slikarskih kompozicija. Plesne dvorane, druženja i susreti postaju pozornice na kojima se isprepleću svjetlost, boja, pokret i ljudski odnosi. Njegove figure djeluju gotovo nadohvat ruke, a kompozicije nas uvlače u prizor, kao da smo i sami dio prikazanog trenutka. Njegova umjetnost tako istodobno ostaje duboko ukorijenjena u svakodnevici i odiše bezvremenskom ljepotom. Čak i kada je u kasnijoj životnoj dobi patio od teškog, onesposobljavajućeg reumatoidnog artritisa, koji mu je deformirao ruke i prikovao ga za invalidska kolica, nastavio je slikati vesele prizore, ustrajući u tome da “bol prolazi, ali ljepota ostaje”.
Zahvaljujući okupljanju ovih iznimnih djela, posjetitelji mogu izbliza pratiti razvoj Renoirova slikarstva. Od prozračnih, svjetlošću prožetih kompozicija njegova impresionističkog razdoblja do čvršće oblikovanih figura iz 1880-ih, pred nama se otkriva umjetnik koji je neprestano istraživao nove mogućnosti boje, oblika i slikarskog izraza. Upravo ta sposobnost mijenjanja i usavršavanja vlastitog pristupa svjedoči o njegovoj umjetničkoj ambiciji i stvaralačkoj širini.
Izložbu su zajednički organizirali Musée d’Orsay, Nacionalna galerija u Londonu i Muzej lijepih umjetnosti u Bostonu. To je prva izložba Nacionalne galerije posvećena Renoiru od 2007. godine te najznačajnija prezentacija njegova opusa u Ujedinjenom Kraljevstvu u posljednja dva desetljeća.
Izložba Renoir i Ljubav slavi umjetnika čija se veličina ogleda u sposobnosti da u običnom prepozna iznimno. Njegove nas slike podsjećaju da ljepota nije odvojena od svakodnevnog života, nego se skriva upravo u njegovim naizgled najjednostavnijim trenucima ; u pokretu, druženju, dodiru i igri svjetlosti. Gotovo stoljeće i pol poslije, Renoirova nas umjetnost i dalje očarava jer govori o nečemu dubljem, ljudskom i univerzalnom: o potrebi za bliskošću, radosti zajedničkih trenutaka i želji da sačuvamo ono što život čini dragocjenim.
I za kraj,citirat ću majstora: “Po mom mišljenju, slika bi trebala biti nešto ugodno, veselo i lijepo, da, lijepo! U životu ima i previše neugodnih stvari, pa nema potrebe stvarati ih još više.”
Autor je historičar umjetnosti, živi u Londonu i radi u Sir John Soane’s Museumu
