Piše: Edin Bajramović
Zbirka eseja Lovćenski feniks Milorada Popovića, najvažnijeg crnogorskog pisca u ovom mileniju uz Andreja Nikolaidisa, prevedena je s crnogorskog na engleski jezik. U prevodu Gordane Simonović zove se Crnogorski feniks. I to je treće izdanje ove knjige, a drugo je objavljeno u Hrvatskoj i zove se Lovćenski feniks. Susjedi znaju gdje je Lovćen.
U najavi ovog izdanja piše da je “knjiga snažno artikulirano političko, intelektualno, etičko i književno djelo, utemeljeno na sveobuhvatnoj studiji crnogorskog slučaja, kulturne autonomije i izazova suvremenih hibridnih režima”.
Zoran Vulević, pak, na portalu Radioskala.me apostrofira “očigledno Popovićevo nastojanje da crnogorsko pitanje sagleda iz više uglova kako bi se moglo prići njegovom što uspješnijem rješavanju i da su tome “u suštini, posvećeni i svi eseji koji čine ovo dragocjeno djelo iako, naravno, različiti u sadržajnom smislu”.
Put ka EU ruinirane države
Radujem se svakom susretu s Mijom. Intelektualna gromada trenutno je u Sarajevu i baš ga ganjam po gradu da ga vidim. Te ga ovim putem pozivam da se locira. Šalim se. Ali stvarno je u Sarajevu. I stvarno ga pozivam.
Ma, znam da je u hotelu “Evropa”, gdje je bio i prošli put kad smo se vidjeli. Sjedili smo u Bečkoj kafani i pričali o savremenom crnogorskom društvu koje nagriza so distribuirana iz Beograda, baš kao i ovo naše, savremeno, bosanskohercegovačko. Da, njegova zemlja ide ka Evropskoj uniji, ali je duboko ruinirana. Skupštinu Crne Gore vodi četnički vojvoda, i šta još treba? Pa, ništa. Frustracija postoji kod prozapadnih snaga, čitaćete koji red niže. Ali, ništa.
Bojim se da će mi tokom narednog susreta reći da velikosrpska ideologija ne da nije umrla, nego se čini da dugo nije bila vitalnija. Ovdje i sada. I tamo i sada.
Moment samomržnje kod velikosrba
Popović je nadavno u Zagrebu učestvovao na tribini “Hrvatska i Crna Gora jučer, danas i sjutra”, koju je u Uredu Evropskog parlamenta u Hrvatskoj organizovao Savez Crnogoraca Hrvatske. Spomenuo je konfuzije u suverenističkom bloku, dakle onom bloku koji se bori za moderniju, bolju i zdraviju Crnu Goru.
Rekao je i da fenomen podijeljene nacije, odnosno dvije državotvorne ideje, počinje još 1918. otkad seže sukob suverenističkih i velikosrpskih struja u Crnoj Gori: “Kod velikosrba postoji moment samomržnje, a frustracija postoji kod prozapadnih snaga, koje preferiraju građansku opciju. Velikosrpska matrica je temeljena na svetosavlju. I priznanje Crne Gore kao države bio je je više odraz rasapa Miloševićevu režima nego autohtonih snaga nacionalnog pokreta.” Milo Đukanović je, kaže, uspio preokrenuti situaciju. Osvrnuo se na proces koji kreće 2010. kada se opet formira i jača probeogradska struja. Tada je, podsjeća, formiran Forum 2010. koji je bio osmišljen od velikosrpskih centara da razbije suverenističku većinu, što je i rezultiralo nakon deset godina kad je stranka Dritana Abazovića bila presudna za strateški preokret 2020. godine. Isti taj Abazović bio je kasnije i premijer Crne Gore.
Michael Sells (Foto: Arhiv)
Rodica mi je poslala tekst o knjizi Iznevjereni most: Religija i genocid u Bosni (objavljena je 1998., a na bosanski jezik ju je preveo Zoran Mutić), profesora Historije islama i književnosti na Teološkom fakultetu i na Odsjeku za komparativnu književnost Univerziteta u Chicagu Michaela Sellsa koji tvrdi da se genocid u Bosni i Hercegovini nije desio iznenada. “Kod Njegoša, u ‘Gorskom vijencu’, musliman (Bošnjak) nije prikazan kao pojedinac s imenom, nego kao simbol tame, izdaje, zla koje treba uništiti da bi se ‘spasila vjera i narod’. Ta književna matrica, ponavljana kroz desetljeća, postala je duhovna podloga mržnje jer ako je neko oličenje zla, onda njegovo uništenje nije zločin nego ‘sveta dužnost’.” Stari, dobri Michael, iz grada Chicaga, jako dobro zna o čemu se tu radi.
