Piše: Darko Leko (London)
Izložba u Nacionalnoj galeriji portreta u Londonu, Marilyn Monroe: Portret istodobno je proslava i nova procjena jedne od najprepoznatljivijih figura moderne kulture. Organizirana u suradnji s ostavštinom Marilyn Monroe povodom onoga što bi bio njezin 100. rođendan, izložba istražuje Monroe ne samo kao glamuroznu filmsku zvijezdu, već i kao pažljivo oblikovanu umjetnicu čiji je imidž transformirao fotografiju, film i suvremenu umjetnost.
Foto: Milton Green
Portret koji je emotivno srce izložbe
Okupljajući slike, fotografije i osobne predmete, izložba prati Monroein život od njezinih najranijih godina kao Norme Jeane Baker do posljednjih mjeseci 1962. godine. Kustoski pristup je vrlo ambiciozan i prikazuje Monroe kao subjekt i kao suradnicu. Umjesto da je svodi na pasivnu muzu, izložba naglašava njezinu kreativnu autonomiju i svijest o stvaranju vlastite slike u vrijeme kada se kultura slavnih ubrzano razvijala.
Jedna od istaknutijih kvaliteta izložbe jest izniman raspon zastupljenih fotografa. Ikonične fotografije Cecila Beatona, Richarda Avedona, Philippea Halsmana i Alfreda Eisenstaedta prikazuju Monroeinu nevjerojatnu svestranost pred kamerom.
Foto: Pauline Boty
Nasuprot tome, intimnije fotografije Eve Arnold, Inge Morath, Bruna Bernarda i Miltona Greenea otkrivaju trenutke ranjivosti i inteligencije koji nadilaze dobro poznatu javnu personu. Posebno se ističu spontane fotografije Sam Shawa iz 1957.godine, koje prikazuju Monroe opuštenu i razigranu, daleko od uglađenih studijskih promotivnih portreta koji su je ujedno i proslavili. Shaw, jedan od fotografa koji su joj bili najbliži, imao je rijetku sposobnost prikazati je neformalno i bez teatralnosti, punu karizme. Na njegovim fotografijama Monroe se smije, čita i spontano komunicira, daleko od pritiska studijskih promotivnih snimanja.
Foto: Eve Arnold
Ove fotografije humaniziraju Monroe i otkrivaju toplinu i inteligenciju koje su često bile zasjenjene njezinom filmskom personom. Shawov rad posebno je važan jer prikazuje Monroe kao aktivnu suradnicu u procesu stvaranja vlastite slike, a ne samo kao pasivni objekt pred kamerom. Kronološki postav omogućuje posjetiteljima da svjedoče Monroeinoj transformaciji od mlade pin-up manekenke do globalne zvijezde.
Foto: Sam Shaw
Rane “cheesecake” fotografije pokazuju kako ju je Hollywood u početku promovirao kao klasični seks-simbol, dok kasniji portreti otkrivaju ženu koja postaje sve svjesnija emocionalnih i psiholoških dimenzija slave.
Foto: Richard Avedon
Ovdje bih istaknuo jedno od najdojmljivijih djela na izložbi. Portret koji je uslikao Cecil Beaton iz 1956. godine, smatra se Marilyninom omiljenom fotografijom same sebe. Snimljena tijekom fotografiranja u the Ambassador Hotelu u New Yorku, fotografija odstupa od glamurozne hollywoodske persone koja se najčešće povezuje s Monroe. Beaton ju prikazuje u trenutku nježnosti i introspekcije, obavijenu laganim tkaninama, sa cvijetom na grudima i obasjanu gotovo eteričnim svjetlom. Monroe je navodno posebno cijenila ovu fotografiju jer nije prikazivala samo njezinu ljepotu, već i ranjivost i senzibilitet koje je željela da publika prepozna. Portret ostaje jedno od emotivnih središta izložbe, predstavljajući Monroe kao promišljenu i samosvjesnu osobu, a ne samo simbol zavodljivosti.
Foto: Cecil Beaton
Razigrana i prirodna, svježa i spontana
Jednako je fascinantna i fotografija Bruna Bernarda iz 1946. godine koja prikazuje mladu Normu Jeane prije nego što je postala Marilyn Monroe. Bernard, poznatiji kao Bernard iz Hollywooda, fotografirao ju je na samom početku karijere, kada je još uvijek stvarala imidž koji će je ubrzo učiniti svjetski poznatom. Fotografija odiše svježinom i spontanošću; Monroe djeluje razigrano i prirodno, još uvijek neopterećena intenzivnim mehanizmom hollywoodske slave. Danas fotografija djeluje gotovo proročanski jer bilježi rađanje zvijezde čije će lice obilježiti jedno razdoblje američke popularne kulture.
Foto: Bruno Bernard
Posljednje fotografije na plaži u Santa Monici, koje je snimio George Barris 1962. godine neposredno prije njezine smrti, među najdirljivijim su djelima izložbe. U njima vlada gotovo sablasna tišina koja je u snažnom kontrastu s vibrantnim samopouzdanjem njezinih ranijih promotivnih fotografija. Fotografije posjeduju iznimnu intimnost i melankoliju. Barris prikazuje Monroe bosu na pijesku, omotanu ručnikom ili u džemperu, s blagim osmijehom, ali i vidljivom krhkošću. Za razliku od dotjeranih glamuroznih fotografija ranijih desetljeća, ove djeluju duboko osobno i nezaštićeno. U njima vlada gotovo sablasna atmosfera, kao da je i sama Monroe osjećala iscrpljenost koju je donosila slava. Danas se Barrisove fotografije ne promatraju samo kao povijesni dokumenti, već i kao dirljive meditacije o slavi, ranjivosti i prolaznosti.
Foto: George Barris
Zajedno, ove fotografije čine emocionalnu jezgru izložbe Marilyn Monroe: Portret. Krećući se od mladenačkog optimizma do refleksivne zrelosti, otkrivaju ženu koja je bila mnogo složenija od mita koji je i danas okružuje. Izložba uspijeva prikazati Marilyn Monroe ne samo kao ikonu kojoj se divimo, već kao umjetnički osviještenu i duboko emotivnu osobu čiji lik i dalje snažno odjekuje kroz generacije.
Uz fotografije, izložba uključuje i značajna umjetnička djela inspirirana Monroeinim likom. Slavni Warholovi portreti Marilyn su naravno tu, nezaobilazni u galerijskim prostorijama, pokazujući iznova kako je njezino lice postalo jedan od ključnih simbola pop-arta. Međutim, uključivanje umjetnika poput Pauline Boty, Rosalyn Drexler, Audrey Flack, Jamesa Gilla i Marlene Dumas znatno proširuje temu izložbe. Njihova djela pokazuju kako Monroe i dalje inspirira umjetnike različitih generacija i spolova, često odražavajući promjenjive stavove prema ženstvenosti, feminizmu, slavi i moći.
Foto: Andy Warhol
Izložbu dodatno obogaćuju osobni predmeti, uključujući scenarije njezinih filmova i haljine, koji pružaju uvid u ženu iza mita. Ti artefakti humaniziraju Monroe i potvrđuju glavnu ideju izložbe: da je bila mnogo složenija, ambicioznija i samosvjesnija nego što to sugeriraju stereotipi vezani uz njezin imidž.
Foto: Darko Leko
U konačnici, Marilyn Monroe: Portret uspijeva upravo zato što uravnotežuje glamur i introspekciju. Dok slavi Monroeinu trajnu vizualnu ostavštinu i kulturni utjecaj, izložba istodobno priznaje usamljenost i pritisak koji su pratili toliku slavu. Snaga izložbe leži u sposobnosti da kroz objektive fotografa koji su oblikovali, ali i bili oblikovani njezinim likom, otkrije različite aspekte Monroeine osobnosti. Više od šezdeset godina nakon njezine smrti, Marilyn Monroe ostaje beskrajno fascinantna figura, a ova izložba pokazuje zašto njezin lik i dalje snažno odjekuje u umjetnosti i popularnoj kulturi.
(Autor je historičar umjetnosti, živi u Londonu i radi u Sir John Soane’s Museumu)
Foto: George Barris
