Piše: Edin Bajramović
Poredajmo stvari u startu na svoje mjesto. U filmskom svijetu tri su festivala na vrhu: u Berlinu, Cannesu i Veneciji – napisani po mjesecima održavanja u godini – ali je ipak ovaj drugi najveći, najprestižniji, najjači.
U svijetu biciklizma, pak, također se tri utrke izdvajaju, pa ćemo i ovaj put redom: Giro d'Italia, Tour de France i Vuelta, ali je ipak ova druga najveća, najprestižnija, najjača. To vam je ona utrka, dakle Tour de France, tokom koje se takmičari, ponekad, probijaju kroz masu na cestama širom Francuske kao raja po grbavičkoj pijaci subotom. Onda kada je vidljivost manja od metar i po.
Heroji današnjice na dva točka
Pobjednik 113. izdanja je Slovenac Tadej Pogačar, vozač ekipe Emirates. Belgijanac Remco Evenepoel iz Red Bull Borea bio je drugi, a treće mjesto zauzeo je Tadejev timski kolega, 22-godišnji Meksikanac Isaac del Toro, kojem je ovo bio debitantski nastup na Tour de Franceu. Zajedno su prošli kroz cilj dvadesete, “kraljevske etape”, kao učitelj i učenik.
Tadej Pogačar i Isaac del Toro (Foto: Agencije)
Ma, budimo pošteni, svaki od 184 takmičara koji je 4. jula startovao u prvoj etapi Tour de Francea u Barceloni zaslužio je nagradu. Jer, voziti 21. etapu u dužini od 3,245 kilometara klasično je herojstvo u izvedbi ovih gladijatora na dva točka.
Istina, nisu svi završili ovogodišnji Tour, kao što recimo nije danski biciklista Jonas Vingegaard, dvostruki pobjednik ove utrke (2022. i 2023. godine), ali i ovogodišnji pobjednik 109. Gira d’Italije. Bio je među vozačima koji su pali blizu ivičnjaka na 20 kilometara do cilja 15. etape, slomio je ključnu kost, pa mu je odmah i operacija bila zakazana. A bio je, poslije Pogačara, jedan od glavnih favorita za trijumf u utrci koja je završena 26. jula blizu Trijumfalne kapije u Parizu. No, Pogačar je bio prejak svakako. Belgijanca Remcu ostavio je 6’26’’, a Isaaca del Tora 9’42’’ iza sebe.
Od prvih deset najviše bih, pored zlatnog, srebrenog i bronzanog, mogao pričati o Richardu Carapazu iz Ekvadora, “kralju planine”. To kako je on odvezao već spomenutu, 20. “kraljevsku”, ali i brutalnu etapu dugu 171 kilometar od Le Bourg-d'Oisansa do Alpe d'Hueza je za udžbenike, prepričavanja i preporuke za gledanje na YouTubeu. Ali i o Francuzu Paulu Seixasu, koji će u septembru napuniti 20 godina, a osvojio je četvrto mjesto u ukupnom poretku. Među prvih deset su i Lenny Maritnez (Francuska), Mattias Skjelmose Jensen (Danska), Juan Ayuso (Španija), Thomac Pidcock (Velika Britanija) i Jordan Jegat (Francuska).
Petorica sa po pet titula
A Tadej Pogačar se ovom pobjedom pridružio legendama biciklizma – Eddyju Merckxu, Miguelu Indurainu, Jacquesu Anquetilu i Bernardu Hinaultu – vozačima sa pet osvojenih titula na Tour de Franceu. Najmlađi je među njima koji ima pet naslova. Onaj koji ih je imao najviše, Amerikanac Lens Armstrong, ali mu je svih sedam poništeno zbog dopinga, za Tadeja je rekao: “On je najveći svih vremena. Pomeo bi me, ozbiljno to mislim.”
Foto: Agencije
Ako ste ljubitelj biciklizma barem približno koliko i fudbala, onda i znate kakve naslage apatije se gomilaju po završetku Tour de Francea. Baš kao i poslije Mundijala. Pitanje koje kruži iznad glave u prvoj narednoj sedmici je samo jedno: “Šta ću sad gledati?” Bila je to 21. etapa sa dva dana pauze.
A Tadej je za pobjedu na Tour de Franceu dobio 500.000 eura. Za toliko Novak Đoković, Roger Federer i Rafael Nadal u svojim najboljim sportskim, takmičarskim danima u kojima je sada Slovenac, na Roland Garros u isti taj Pariz ne bi ni dolazili. Sreća Pogačareva, nakupi se toga od sponzorskih ugovora i reklama.
A vi, ljubitelji biciklizma, polako se pripremajte za 81. Vueltu, utrku kroz Španiju koja će ove godine biti održana od 22. augusta do 13. septembra. Zamislite da ste se ukrcali na voz i kroz prozore kupea gledaćete prelijepe kadrove.
