Piše: Edin Bajramović
Čuli smo tog dana, nekako s proljeća 1986., na našem Madison Square Gardenu da je došao neki čovjek da vodi Danila u Partizan. MSK je bilo košarkaško igralište u C-fazi na Alipašinom Polju, u vinklu, ali s leđa, dvije zgrade na početku ulice koja se nekad zvala Cetinjska.
Tamo smo igrali basket, a tamo je, jedno (če)tristo metara od zgrade u kojoj je stanovao igrao i veliki talenat Bosne. kasnije jedan od najboljih evropskih igrača, NBA-evac Predrag Saša Danilović.
Kakav trener takvi i igrači, dakle, vrhunski
Pričalo se da je neki čovjek viđen da ulazi u “zelenu” zgradu na kraju Cetinjske. Kada je naredne godine osvojio titulu s Partizanom sami smo skontali da je to bio Duško Vujošević. Mada, nikad nismo dobili potvrdu da je to on stvarno bio. Možda je bio i Kićanović. Ali, ne, nije, Kićo ima brkove. Tada, te 1986. Dule je bio pomoćni trener Partizana. I pričalo se da je pričao s Danilovim tatom kojem se baš i nije svidjela ideja da mu sin ide u Beograd.
Moj školski drug Edin Malanović, možda i veći košarkaški talenat od Danila, i ja baš u toj sezoni smo redovno išli na treninge juniora Bosne u dvoranu na ulazu u naselje Mojmilo. Trener Mladen Makso Ostojić bi nas pustio, a mi smo negdje iz ćoška pratili Danila (po godinama još kadeta), Markovića, Avdića, Dobraša, Alibegovića, Bećiragića, Paloševića, Begovića, Alihodžića, Kosa, Kržića, Ristića, Maroevića, Zirojevića… kako treniraju. Učili smo o košarci zajedno s njima, gledajući ih, pa nam je bilo krivo kad su nam Danila odveli u Partizan. Duška zbog toga nismo voljeli.
Dule je kao pomoćni trener Partizana valjda vidio Danila na pripremama kadetske reprezentacije Jugoslavije na Kopaoniku, čini mi se, i čvrsto odlučio da ga dovede u Partizan. I doveo ga je. Ali, kako Bosna Danilu nije dala ispisnicu, odlučili su se na vrlo rizičan potez: Danilo dvije godine neće igrati zbog kazne, ali će ostati u Partizanu. Pa je jednu godinu trenirao s Partizanom, a drugu u Americi. Danilo je Duletu bio najdraži igrač kojeg je ikad trenirao.
Predrag Saša Danilović – Danilo (Foto: Arhiv)
A onda je u ljeto 1988. Danilo stekao pravo nastupa i igrao na Evropskom prvenstvu za juniore koje je organizovano u Titovom Vrbasu i Srbobranu. Reprezentacija Jugoslavije postala je šampion, a pored Danila igrali su i Alihodžić, Komazec, Popović, Badžim, Kapov, Tabak, Kaličanin. Selektor je bio Duško Vujošević. Potom Dule i Danilo sarađuju u Partizanu u sezoni 1988./1989 u prvoj saveznoj ligi. U finalu play-offa izgubili su od Jugoplastike, ali su osvojili Kup Jugoslavije i Kup Radivoja Koraća. Partizan sam u Skenderiji, kada je Dule bio trener, gledao tri ili četiri puta prije rata.
O Kinđetu s poštovanjem
U ligi koja se tada zvala Goodyear, a sada ABA, Bosna je u februaru 2006. u Skenderiji dobila Partizan u dramatičnoj završnici. Sudiji Sretenu Radoviću iz Dubrovnika, koji danas, dvadeset godina poslije, sudi Euroligu, Dule se sjetio ženskog dijela familije u nekoliko koljena unazad. Ali nije Sreten jedini. U septembru iste godine, dovešće Dule Vujošević u Sarajevo Partizan, na Memorijal “Mirza Delibašić” u dvoranu koja nosi njegovo ime. Partizan je osvojio turnir, dok je Kosta Perović, jedan od mnogih sjajnih igrača iz radionice majstora Duška, proglašen za MVP-a.
“Sa Mirzom sam imao prijateljski odnos, upoznao sam ga kad sam postao trener Partizana. Upoznao sam čovjeka mekog srca, plemenite duše. Koliko je on bio veliki sportsta, bio je i veliki čovjek”, rekao je Duško Vujošević trinaest godina kasnije, kada je na isti turnir doveo rumunski Cluj.
Volio je Duško knjige, poklanjao ih svojim igračima, a jednom je u Sarajevu, na prodajnom mjestu u krugu Begove džamije, kupio većinu knjiga koje su bile tu. Ako nije i sve, zasad nema potvrde. Kada sam 2010. boravio u njegovom kabinetu ispod sjeverne tribine stadiona Partizana, na stolu sam vidio knjige, a na zidu kako se raduje Miško Marić.
Džanan Musa i Duško Vujošević (Foto: Instagram)
Možda nekom nije, ali meni je bilo sasvim logično da u jednom trenutku preuzme selekciju Bosne i Hercegovine. Bilo je kako je bilo – da se ne vraćamo baš toliko unazad jer takvoj Bosni nisu mogli pomoći ni Phil Jackson kao Duletov pomoćnik sve sa desnom rukom Greggom Popovichem – a nije ni mjesto ni vrijeme, ali kada je 2017. zaglavio u bolnici Džanan Musa mu je poslao poruku. “Na neke stvari ne možemo da utičemo. Privilegija je što ste tu. Svaka riječ je dragocjena. Vaš tim je uz Vas. Brz oporavak coach“, napisao je tada igrač zagrebačke Cedevite. Sada igrača Dubaija i jednog od najboljih igrača u Euroligi, vijest od odlasku Duška Vujoševića teško je pogodila: Samo je mogao napisati: “Hvala Dule za sve! Bio si neko ko me naučio šta znači biti profesionalac u ovom poslu. Dugujem ti dosta.”
