Piše: Edin Bajramović
Da, stvarno, pa zar tog 31. marta nismo govorili kako je ogroman, veliki, maltene historijski uspjeh i sam plasman na Svjetsko prvenstvo u fudbalu? I kad smo se probudili 1. aprila nakon proslave skontali da nije šala, već smo zaista učesnici Mundijala. I kad je Edin Džeko iznad Vječne vatre zagrlio Sergeja Barbareza i rekao: “A pokeraš, je li, pokeraš, a?”, ili tako nekako, a masa oduševljeno klicala kao da parafrazira Kalembera pjevajući: Ja nisam kockar i ne gubim, ni tad se nismo bunili.
Ermedine, sine
Uopšte neću da tražim ono što po bespućima Facebooka prenose oni kojima je bitno šta je objavljeno na portalima u kojima novinari i urednici još uvijek pišu naslove tipa: “Ali, nećete vjerovati šta je uradio…” Pa se po sjećanju osvrćem na stupidariju kako majka Ermedina Demirovića diktira selektoru Sergeju Barbarezu da joj sin mora igrati u prvih 11 pa sve i da je Elvir Bolić spreman za nastup. Dobro, Bolu niko nije spomenuo, ali možemo sve svesti i na tu platformu.
Valjda bi majka fudbalera koji u dresu reprezentacije evidentno ne daje ono što od njega očekujemo, a to su golovi, od selektora tražila da joj sin ne igra, eventualno da uđe u igru desetak, petnaest minuta, jer je u dresu Stuttgarta imao odličnu sezonu, pa da ne kvari utisak? Također, i menadžeri, koji se isto tako spominju u tekstu, jer Ermedinu ne trebaju utakmice na Mundu da bi se prodao. Već je “prodat”, igraće Ligu prvaka narednu sezonu. A i ako ga neko “kupi”, to neće biti zbog Zmajeva. Što ne znači da reprezentaciji Katara ne treba ubaciti dva, tri gola. Ako bude dobrih lopti. I da bude baš zbog Zmajeva.
Tarikov start
Malo smo suštinski nezadovoljni, a i brzo zaboravljamo. Realno, to nije bilo tako davno, 31. marta. Kada smo bili prezadovoljni i samim plasmanom na Svjetsko prvenstvo. I kada smo znali da ćemo na to takmičenje teško otići sa kvalitetnim veznim redom, jer mi naprosto nemamo playmakera ranga Zvjezdana Misimovića i Miralema Pjanića. Osim kad Edin Džeko uzme loptu na sredini, ali ne može ni on sve. Imamo, mislim, ali tanko je to. No, preoštre su kritike na vezni red fudbalske reprezentacije Bosne i Hercegovine. Jedno su želje, a drugo mogućnosti. Preoštre su kao start Tarika Muharemovića.
Dečko se izvinio i selektoru i stručnom štabu i navijačima zbog starta koji ga je odvukao u svlačionicu. A nije imao potrebu, jer nije ni imao želju da bude isključen. Start je bio potreban jer bismo primili go. I to je suština. Dobiti Katar u srijedu u epicentru grungea, u Seattleu, naša je misija. To što nas je Švica “majka” rasturila neka se zaboravi, rasturila je i Njemačka Brazil, domaćina Svjetskog prvenstva na kojem smo i mi učestvovali. Pobjeda bi nam došla kao kec na desetku. Au, pardon, to je blackjack, a ja sam neki poker spominjao. Ma, niđe veze, rekli bi Sergejevi sugrađani.
(Sredinom.ba)
