Piše: Sanjin Latifić
Volim kad je Mundijal uzbudljiv i nepredvidljiv, kad sve pršti od iznenađenja, preokreta i neočekivanih rezultata mečeva u kojima “mali” uzimaju mjeru “velikima”. Situacije u kojima se favoriti nakon posljednjeg sudijskog zvižduka češkaju po čelima znojnim i pitaju “Kako smo ovo zijanili/nismo dobili?” i jesu suština prelijepe igre u kojoj svi imaju šansu. Na Svjetskim prvenstvima su, obično, takve stvari u posebnom fokusu i, ako se dese, ostaju u dugom sjećanju svih ljubitelja najpopularnijeg sporta, a nerijetko bivaju zlatnim slovima upisane u fudbalske historijate “autsajdera”. Volim kad ovih momenata ima u izobilju, ali ne baš kad na SP-u igra Bosna i Hercegovina.
Ili, preciznije, ne u grupi B aktuelnog Mundijala u Kanadi, SAD-u i Meksiku čije 1. kolo grupne faze ovih dana odlazi u fade out, da bi ga već u četvrtak, 18. juna naslijedilo kolo drugo.
Znam da je opasno
Sve je prošlog petka navečer, nakon junački izborenog boda protiv domaćina u Torontu, mirisalo na izvjesnost i rahatluk u grupi koja je Zmajeve zapala na njihovom drugom učešću na najvećoj fudbalskoj smotri. “Sutra će Švica da razbije Katar, neka to uradi i Kanada u 2. kolu, pa će Maroons protiv nas u kolu trećem biti bez bodova, motiva i stvarnih šansi da se domognu 1/16 finala. Tako ćemo ih lakše pobijediti i doći do 4 magična boda koji garantuju plasman u nokaut fazu” glasila je, otprilike, konstrukcija koju smo vrtili u glavi sve do 94. minute drugog meča 1. kola grupe B, dvoboja Švicarske i Katara u San Franciscu.
Foto: FIFA.com
I onda je u magnovenju sudijske nadoknade ovog meča, u kojoj se očekivalo da Nati sačuva minimalno vodstvo, sijevnuo centaršut sa lijeve strane na vrh švicarskog peterca. U zrak se vinuo 36-godišnji stoper Katara Boualem Khoukhi, nadskočio Miru Muheima i loptu zakucao u gornji lijevi ugao Gregora Kobela za 1:1. Ispostavit će, ubrzo, da je kožnatu zračnicu ka vlastitoj mreži zapravo uputio nesretni igrač HSV-a koji je u igru ušao samo pet minuta ranije. Mora se priznati da je u ovom autogolu na kraju bilo i neke “kosmičke pravde” jer penal kojeg je Embolo u 17. minuti pretvorio u vodstvo Švicarske je dosuđen nakon, malo je reć’ “sumnjive” ofsajd pozicije Freulera. Pod izgovorom da je VAR sistem u tom trenutku bio „u kvaru“ FIFA će “dokaz” o regularnosti položaja švicarskog veznjaka pri prijemu lopte i prije faula katarskog golmana na njemu, objaviti tek 4 i po sata kasnije?! Zvuči poznato? Nama koji smo se ovakvih stvari na klupskim ligaškim takmičenjima u BiH, pa i u regionu posljednjih godina nagledali koliko i loših vijesti na TV dnevniku, svakako. Tamna strana Mundijala 2026 vreba i živi uporedo sa onom normalnom i “svijetlom”, a u njegovoj petoj utakmici po redu iskočila je direktno na travnjak i preuzela režiju ovog sportskog spektakla. Imamo li se pravo nadati da će do 19. jula i finala u New Jerseyu sve devijacije ostati iza kulisa?
Apsurd ‘94 i Vozinha
I tako su sad sve četiri reprezentacije u grupi B u igri za prolazak u drugi krug takmičenja sve do posljednjeg kola koje se igra 24. juna. Bez obzira na rezultate u četvrtak navečer, svi će imati priliku za popravni 6 dana kasnije, a u igri je, bar do okončanja 2. kola, i apsurd sa SP 1994 koje se u duplo manjem obimu, ali po istom principu, također igralo u Sjedinjenim Američkim Državama. Tada su, naime, u grupi E svi završili sa po 4 osvojena boda iz 3 odigrane utakmice, a prvo je mjesto sa gol-razlikom 3:3 osvojio Meksiko. Druga je bila Republika Irska sa gol-razlikom 2:2 koju je imala i trećeplasirana Italija, ali je međusobni omjer (pobjeda 1:0) bio na strani Momaka u zelenom. Kratkih rukava i bez plasmana u nokaut fazu ostala je četvrta Norveška sa 4 osvojena boda i gol-diferencijom 1:1. Ponavljanje takvog srcoloma, ipak, ne bi poželjeli nikome, pogotovo ne fudbalskoj reprezentaciji BiH.
Ako ćemo o kvalitetu dosad viđenog, efikasnost je (u trenutku pisanja ovog teksta) na solidnih 2,875 golova po meču i, kao i uvijek, neke su utakmice bolje/efikasnije/uzbudljivije od drugih. Raduje da smo u prvih 16 duela vidjeli samo jedan koji je završio sa “krompirima” na semaforu, a i taj je bio epski. Kad Zelenortska Ostrva, po površini druga, a po broju stanovnika treća najmanja zemlja koja se ikad plasirala na Svjetsko prvenstvo, sačuvaju početnih 0:0 protiv aktuelnog evropskog prvaka i fudbalske velesile Španije, onda to mora da je prava mundijalska bajka kakvu istinski ljubitelji najpopularnije igre i nogometni romantici uvijek sanjaju i priželjkuju.
Foto: FIFA-com
“Plakao sam poslije meča jer me nisu mogli vidjeti moj djed i baka koji su me odgojili, a koji su umrli prije par godina. Plakao sam i zbog majke koja zbog vize (plaćanja depozita od 15 hiljada dolara) nije mogla biti večeras u Atlanti. Volio bih da je ovdje, ali sam svejedno jako sretan. Ništa ovo ne bi bilo moguće bez pomoći mojih saigrača. Nastavit ćemo da dajemo sve od sebe za naš narod i našu zemlju”, rekao je Josimar José Évora Dias, 40-godišnji golman Plavih ajkula i portugalskog drugoligaša Chavesa. Čovjek kojeg na nogometnim terenima znaju kao Vozinhu je na Mercedes-Benz stadionu skupio 7 sjajnih odbrana, mrežu Zelenorćana u duelu sa superiornom “Crvenom furijom” sačuvao netaknutom, te sasvim zasluženo osvojio titulu igrača utakmice u premijernom nastupu ovog malog arhipelaga na najvećoj svjetskoj fudbalskoj sceni. Snovi se u fudbalu, uprkos svemu, još uvijek (katkad) daju pretvoriti u javu.
Pogibija kao preduslov
Sličnu bi priču, vjerovatno, bio kadar ispričati i mladi australski golman Patrick Beach koji je u neočekivan trijumf Socceroosa nad Turskom (2:0, grupa D) u Vancouveru utkao 8 fantastičnih odbrana i tako iznenađujuću prednost koju mu je selektor Tony Popović uoči meča darivao u odnosu na iskusnog Mathewa Ryana iskoristio za “partiju života”. I ostatak je Australaca te noći na kanadskom Zapadu “poginuo” u nastojanju da odbrani dva sjajna i dragocjena gola prednosti, postignuta u nekim rijetkim prelascima centra, kada lopta nije bila pred njihovim golom ili, barem, na njihovoj polovini i u posjedu po svemu jačeg Ay-Yıldızlılara.
Haiti je bio hrabar i žilav protiv Škotske (0:1, grupa C), a svojih je 17 minuta slave imao i tanjušni otočić Kurasao koji je 17 minuta (od 21. do 38.) semafor u Houstonu protiv moćnog Elfa držao na “nestvarnih” 1:1 (grupa E). Plavi val se, ubrzo, sa svog pjenušavog vrhunca stropoštao, te razbio (1:7) o njemačke Panzere,ali nebitan je to detalj u drevnoj priči o tome da svi ljudi na svijetu tokom svog života imaju zagarantovanih 5 minuta slave. Barem. Fudbalski reprezentativci Kurasaa su to već sad debelo “prešišali”.
Ne smije se, naravno, u ovom šturom pregledu prve sedmine SP 2026 zaboraviti na uvjerljive nastupe američkih Zvijezda i pruga protiv Paragvaja (4:1, grupa D) ili Švedske protiv Tunisa (5:1, grupa F). Mučno šikaniranje reprezentacije Irana od strane FIFA-e je srce mračne mundijalske strane i traži posebnu priču koja nema veze sa sportom. U ovoj je prvo poluvrijeme Maroka protiv Brazila u New Jerseyu i u derbiju grupe C vjerovatno nešto fudbalski najjače dosad prikazano na 23. planetarnoj smotri. Nije ni Seleção, kasnije, ostao dužan, a na kraju “miroljubivih” 1:1 vjerovatno govori o tome da je za kontrolni iz vizionarstva, bar kad je novi svjetski prvak u pitanju, prerano.
Nauk, poruka, savjet ili, pak, naravoučenije za bh. reprezentativce pred njihove nove bojeve na ovom Mundijalu trebali bi, otprilike, sadržavati pomalo od svega gore spomenutog. Imenovanje osobina kao što su hrabrost, srčanost, nepokolebljivost i upornost se podrazumijeva. I one, što je bitno, idu uz ovu generaciju Zmajeva. Trebat će, naravno, dosta sportske sreće i fudbalskog umijeća. Bez sreće si ništa, a bez znanja bos. Uz zagarantovani srklet i stres na tribinama i pred TV ekranima, vjerujmo da smo na pravom putu. Drugačije Bosanci i Hercegovci ni ne znaju.
