Piše: Hana Bajrović
Ovaj vikend je u punoj sali kina Meeting Point zatvoreno 31. izdanje kulturološkog programa Modul Memorije premijerom dokumentarnog filma “Ay Carmela – Made in BiH” autorice Selme Alispahić. Premijera je, simbolično i sa namjernom, održana upravo 9. maja, na Dan pobjede nad fašizmom, s obzirom da je tema predstave “Ay Carmela” upravo borba protiv fašizma, ali i kao napomena da bi umjetnost uvijek, kroz svoju etičku dimenziju trebala ustajati protiv fašizma.
Kadar iz Meeting Pointa (Foto: MESS)
Bunt protiv fažizma i nacionalizma
Selma Alispahić je glumica koja je 21 godinu predstavu “Ay Carmela” igrala sa svojim glumačkim partnerom i prijateljem Draganom Jovičićem; od premijere koja je održana u martu 1999. godine u Ragusi u Sarajevu, pa sve dok Dragan Jovičić nije preminuo u novembru 2020. godine. “Ay Carmela” nije samo predstava koja je oblikovala umnogočemu njihov profesionalni put i odredila ih kao glumce i umjetnike, već je i jedan od ključnih formativnih elemenata identiteta Sarajevskog ratnog teatra SARTR, pozorišta koje je osnovano u periodu opsade Sarajeva, upravo kao izraz umjetničkog bunta protiv fašizma i nacionalizma. Iste te godine, “Ay Carmela” je selektovana u zvanični program Festivala MESS. Selma Alispahić je tada za ulogu Carmele dobila nagradu Rejhan Demirdžić, za najbolju mladu glumicu, a Dragan Jovičić je za ulogu Paulina dobio nagradu Zlatni lovorov vijenac za najbolju mušku ulogu. Upravo su MESS i SARTR, 27 godina kasnije, odlučili da podrže Selmu Alispahić u njenoj namjeri da ovu predstavu ovjekovječi kroz dokumentarni film.
Selma i Dragan, Carmela i Paulino
Priča o predstavi “Ay Carmela” jeste priča o svemu onome što bi umjetnost trebala biti, što bi umjetnici trebali biti i što je sarajevsko antifašističko naslijeđe. Dok nam se pred očima redaju slike od proteklih 20 godina, fragmenti života Carmele i Paulina, Selme i Dragana, svih ljudi koji su bili dijelom te predstave, pejzaži gradova i država u kojima je ova predstava gostovala, otvaraju se pitanja koja niko u filmu ni ne postavlja. Taj film u jednom trenutku prestaje biti “samo” hommage“ predstavi, on postaje priča o teatru, priča o borbi protiv fašizma, priča o partnerskoj igri, priča o prijateljstvu, priča o dužnosti umjetnosti da bude etična, priča o važnosti sjećanja i pamćenja. Teško je, pretenciozno i, možda ponajviše, suvišno pojedinačno objašnjavati svaku od ovih perspektiva prepričavajući film. Ono što smatram važnim za reći jeste to da je Selma Alispahić sa malim timom ljudi uspjela u sat vremena smjestiti hiljade minuta, trenutaka, emocija i priča, dok nas u jednom momentu slike koje nam pred očima prolaze nasmijavaju, a već u drugom rasplaču.
Nastavak priče i borbe
“Ay Carmela” je kultna predstava koja je, vičući sa scene: “Naši snovi svi su isti” postala dijelom kulturnog identiteta SARTR-a, sarajevske teatarske scene te Sarajeva koje kroz historiju njeguje antifašističke vrijednosti kroz ljude, kroz priče, kroz umjetnike, kroz umjetnost. Tako je i film “Ay Carmela – Made in BiH” postao dokument koji je nastavak te priče i borbe svih umjetnika i ljudi koji i u najtežim, i najgorim trenucima dok svijet gori, a djeca se ubijaju, viču – SMRT FAŠIZMU, SLOBODA NARODU!
