Tekst i foto: Darko Leko (London)
Svakog se jesenskog razdoblja Frieze London i Frieze Masters pretvaraju u međunarodno okupljalište umjetnosti, trgovine i kulturnih rasprava. Njihova privlačnost leži u kontrastu između dvaju sajmova:
Frieze London usmjeren je na suvremenu umjetničku praksu, nove glasove i najnovija zbivanja u galerijskom svijetu, dok Frieze Masters povijesna umjetnička djela i predmete dovodi u dijalog sa sadašnjošću. Zajedno pružaju znakovit uvid u to kako se umjetnost vrednuje, kolekcionira i razumije danas.
Središnje pitanje koje Frieze London ove godine postavlja jest može li komercijalni umjetnički sajam još uvijek biti vjerodostojan pokazatelj umjetničke inovacije. Odgovor nije jednoznačan. Ne nedostaje aktivnosti, međunarodnog sudjelovanja ni ambicioznih radova, no golema količina umjetnosti može znatno otežati istinsko otkrivanje nečega novog. Ovdje je prisutno preko 300 galerija iz cijeloga svijeta.
U okruženju u kojem je vidljivost često neodvojiva od tržišne privlačnosti postoji opasnost da eksperimentiranje postane tek još jedan prodajni argument.
Osvrt Guardiana.
Mlađe galerije i dalje su ključne za privlačnost sajma. Sekcija Focus, posvećena galerijama u usponu, predstavlja dobrodošlu protutežu etabliranim imenima i poznatim estetskim formulama koje dominiraju glavnim izložbenim prostorima. Takve prezentacije pružaju priliku za susret s manje poznatim umjetničkim praksama prije nego što ih apsorbira mehanizam međunarodnog tržišta umjetnina.
Ipak, otkrivanje novoga zahtijeva više od puke novosti: traži vrijeme i pozornost, a njih sajamski format, obilježen gužvom i komercijalnim imperativima, ne uspijeva uvijek osigurati.
Ponavljanje ostaje trajan problem. Nizovi slika, pomno oblikovane prezentacije i prepoznatljiva imena mogu izbrisati razlike među umjetnicima, ostavljajući posjetitelju dojam obilja, ali ne nužno i dubine. Oštro kritički osvrt Guardiana na sajam snažno ističe taj problem, dovodeći u pitanje mogu li se komercijalni prioriteti sajma uskladiti s njegovim pretenzijama da predstavlja avangardu. Ta ocjena možda jest stroga, no temeljnu napetost teško je zanemariti: kako sajam organiziran oko prodaje umjetnosti može istodobno ponuditi smislen prikaz umjetničkog rizika?
Selma Selman na sajmu Frieze London
Na sajmu Frieze London 2026. bosanskohercegovačka umjetnica rođena 1991. u Bihaću, sa trenutnom adresom u New Yorku Selma Selman, predstavlja se u sklopu galerije acb iz Mađarske, izložbom The Code Universe, koja obuhvaća radove nastale od rastavljenih automobilskih dijelova i recikliranog metala. Slikajući po odbačenim materijalima, Selman propituje društvene predodžbe o vrijednosti, radu i našem odnosu prema materijalnim predmetima. Njezini radovi prožeti su tamom koja odražava nasilnu povijest njezine domovine, a istodobno funkcioniraju kao intimni vizualni dnevnik oblikovan obiteljskim pričama i ironičnim osvrtima na kapitalizam.
Propitujući načine na koje društvo određuje vrijednost ljudi i predmeta, Selman svoju umjetničku praksu proširuje izvan granica umjetnosti, koristeći svoj rad kako bi ukazala na društvene nejednakosti i potaknula stvarne promjene.
Tu je i nadaleko već poznata galerija Gagosian koja za Frieze London 2026. predstavlja šest novih monumentalnih slika njemačkog slikara Alberta Oehlena, koje su sve već prodane. Ovim radovima Oehlen nastavlja istraživati neiscrpne mogućnosti tradicionalnog slikarstva, spajajući raznolike fragmente, oblike i motive u jedinstvene vizualne kompozicije.
Ovdje također treba izdvojiti američku galeriju Anat Ebgi koja predstavlja novu seriju uljanih slika londonskog umjetnika Gideona Rubina. Inspirirajući se prepoznatljivim filmskim jezicima redatelja poput Jean-Luca Godarda, Érica Rohmera, Wonga Kar-waija i Johna Hughesa, Rubin istražuje kulturno razvodnjavanje i asimilaciju različitih razdoblja. Izvedene širokim, ekonomičnim potezima kista, njegove figure evociraju prirodu sjećanja, zadržavajući određene detalje dok drugi postupno blijede i postaju nejasni.
Njihova lica, gotovo lišena individualnih obilježja, nadilaze osobni identitet te ističu teme kulturne hibridnosti, aproprijacije i zajedničkih estetskih senzibiliteta koji povezuju različite kontinente.
Trofeji bogatstva
Ako se Frieze London ponekad čini preopterećen imperativom suvremenosti, Frieze Masters ima koristi od šireg shvaćanja umjetničkog postignuća. Njegov raspon proteže se od antike do kasnog 20. stoljeća te obuhvaća slikarstvo, kiparstvo, primijenjenu umjetnost, rukopise i rijetke predmete. Njegove najuspješnije prezentacije potiču posjetitelje da preispitaju poznate povijesne narative, umjesto da se samo dive iznimnim djelima. Ovdje prošlost nije zatvoren i dovršen kanon, nego područje otvoreno novim otkrićima, reinterpretacijama i raspravama.
Ipak, ni Masters nije pošteđen proturječja umjetničkog tržišta. Iznimni predmeti mogu postati trofeji bogatstva, dok njihova povijest pada u drugi plan pred cijenom i načinom prezentacije. Prijavljena prodaja mrtve prirode Jana Brueghela Starijeg za približno pet milijuna funti ilustrira razmjere tržišta, dok prisutnost antičkih predmeta i spektakularnih fosilnih primjeraka otvara pitanja privatnog vlasništva, provenijencije, javne dostupnosti i kulturnog skrbništva.
Neizbježno postoji napetost između kontemplativnog iskustva koje povijesna umjetnost može pružiti i komercijalnih uvjeta u kojima se ona izlaže. U najboljem izdanju Frieze Masters potiče pažljivo promatranje i intelektualnu znatiželju; u manje uvjerljivim trenucima riskira pretvoriti stoljeća ljudskog stvaralaštva u izložbeni salon luksuznih predmeta. To je osobito problematično kada se djela izdvajaju iz svojih izvornih konteksta i predstavljaju prvenstveno kao roba. Njihova je novčana vrijednost možda odmah očita, dok njihovo kulturno značenje zahtijeva strpljiviji pristup.
Frieze London i Frieze Masters najzanimljiviji su ne kao suparničke izložbene platforme, nego kao dva aspekta istoga pitanja: što umjetnosti daje vrijednost?
On je budućnost
Frieze London usmjeren je prema budućnosti, ali ga mogu ograničavati tržišna sklonost prepoznatljivim trendovima i provjerenim formulama. Frieze Masters okreće se prošlosti, a ipak često otkriva koliko je povijest umjetnosti još uvijek nedovršena. Jedan nudi uzbuđenje novih radova, a drugi zadovoljstvo otkrivanja i preispitivanja.
Oba se, međutim, moraju nositi s neugodnom napetošću između umjetničke važnosti i komercijalnog uspjeha.
Najuvjerljiviji trenuci na oba sajma nastaju kada umjetničko djelo nadilazi svoj izložbeni prostor, cijenu i mjesto u hijerarhiji kolekcionarstva. Takvi trenuci nisu nužno povezani s najskupljim ili najdojmljivijim djelima. To su oni koji ostaju u sjećanju i nakon što se gužva raziđe, potičući pitanja na koja nije moguće odgovoriti prodajom ili kataloškim zapisom. Upravo bi to naposljetku trebalo biti mjerilo prema kojem se Frieze vrednuje: ne samo prema količini umjetnosti koju može izložiti ili prodati, nego prema tome koliko nam omogućuje da svijet umjetnosti vidimo drukčije.
Autor je historičar umjetnosti, živi u Londonu i radi u Sir John Soane’s Museumu
