Bila je to prva desetka u ženskoj gimnastici do tada. Na Ljetnim olimpijskim igrama koje su u Montrealu održane od 17. jula do 1. augusta 1976. godine. Dobila ju je Rumunka Nađa Komaneči, za nastup na dvovisinskom razboju. To su one dvije šipke, različitih visina, kada letite odozgo prema dole, i kontra. Ne vi, nego oni, gimnastičarke i gimnastičari.
Imala je tada Nađa tek četrnaest godina. Pa je morala i dobiti roditeljsku saglasnost za put u Kanadu. Osvojila je tri zlatne medalje, od čega jednu u višeboju.
Podigla je taj sport na puno veću razinu nego što je bio do tada. Eh, te njene akrobacije…
Na narednoj Olimpijadi, u Moskvi 1980., bila je četrnaest centimetara viša, a osvojila je još dvije zlatne medalje. Znači, ukupno pet zlata na najvažnijoj sportskoj manifestaciji na svijetu. U njenoj kolekciji su još I tri srebra i jedna bronza.
Svjetski slavna, priznata i poznata Nađa je, ipak, živjela u državi kojom je vladao kreten, Nicolae Ceausescu. Nakon što je njen trener sa svojom suprugom 1981. zatražio i dobio azil u SAD-u, Nađa je bila pod prismotrom rumunske tajne službe: Securitatea. Seksualno ju je zlostavljao predsjednikov sin Niku.
Osam godina nije mogla otputovati u inostranstvo, ali je, na svu sreću, uspjela pobjeći 1989., one godine kada su, na katolički Božić, strijeljani Nicolae i njegova supruga Elena. A, Nađa Komaneči i danas živi u Sjedninjenim Američkim Državama.
