Piše: Edin Bajramović
Taj Nebojša Višković je vrhunski poznavalac tenisa. Valjda sam nekad negdje čuo i da je trener. Gojko Andrijašević je, pak, vrhunski poznavalac atletike. Mada nisam čuo da je trener, ali je možda sa svoja dva metra neki košarkaški stručnjak. Obojica su komentarisali fudbalske utakmice dok je taj Sport Klub iz Beograda bio živ. Sad je na aparatima. Ostalo je ono nešto u informativnim emisijama na N1 i Nova S. Poklopio ih Vučić kada im je preoteo utakmice engleske Premier lige. To je bio početak kraja. Mada je, mislim, početak uslijedio kada su izgubili Špance.
Uglavnom, dok su prenosili fudbal nisam baš bio siguran da znaju sva pravila.
Rade nek’ trčkara
Sada uređuju i vode podcast “Wish and Goal”, a ovaj prvi i “Sportski dan” na N1 u kojem mu gostuje ovaj drugi. Emituje se upravo u vrijeme plasiranja ovog teksta. A termin podcasta imali su nakon što se Bosna i Hercegovina plasirala na Svjetsko prvenstvo u fudbalu koje će ove godine biti održano u Sjedinjenim Američkim Državama, Meksiku i Kanadi.
Da li su nakon termina otišli na neko pićence, kao što je i jeste red to ne znam, ali kao da su na nekom pićencu bili prije emisije. “Priznajem, ja sam ljubomoran, gledam evo komšije Bosance kako idu na Svjetsko prvenstvo, jer tamo svi ginu za reprezentaciju“, rekao je Višković. Realno, ko ne bi bio ljubomoran da živi u gradu koji ima pet puta više stanovnika od glavnog grada Bosne i Hercegovine, a da građana na ulicama bude više samo na protestima protiv već spomenutog i inkriminisanog Vučića nego što je bilo kod Vječne vatre u noći sa 31. marta na 1. april.
“Što se tiče kvaliteta ginu ovi što se osjećaju pripadnicima Bosne i Hercegovine. Ti imaš mnogo Srba koji ne igraju za reprezentaciju”, rekao je Andrijašević, koji ako nabroji 3 igrača srpske nacionalnosti koji bi uopšte željeli igrati za reprezentaciju Bosne i Hercegovine otići ću sad u Beograd da mu pružim ruku.
Ma ne, ne znaju to ni on ni Višković ni uz pomoć Googlea, već je čitav problem što Rade Krunić nije pozvan u reprezentaciju. A nije pozvan jer je, u njihovoj interpretaciji, pjevao himnu Srbije koja se zove “Bože pravde”. Ma, nemoj! Rekao vam to selektor Sergej Barbarez lično? Ili direktor reprezentacije Emir Spahić? A na kojoj poziciji bi igrao Rade Krunić, da li ste se upitali. Umjesto koga?! Ma ni govora, teško on trenutno ima mjesta i na travi pored klupe na stadionu Bilino polje u Zenici. To što igra u Crvenoj zvezdi iz Beograda i što vi mislite da je to važno, vaš je problem.
Vidimo se u Americi
Višković je na Andijaševićevu opasku rekao “ne da ne igraju, nego nema ni jednog Srba”. Srba? Hm. Valjda, Srbina?
Parafrazirajući djevojku koja je u Beogradu otresla novinarku imbecilnog Informera i ovih dana je hit na društvenim mrežama koristim priliku da ih upitam: A šta vas boli k… koliko ima Srba među Zmajevima? Nazovite dva Milinkovića-Savića, Vlahovića i “jao, pa jel to Filip Kostić” i pitajte ih šta ima, kako su i gdje će na ljetovanje.
Višković je i dobar drug Novaka Đokovića. Veliki sportista ga čak i citira. Poslije jednog finala Grand Slama, čini mi se Wimbledona, Novaka je nazvao njegov brat i rekao mu šta je, kako mu je nadimak, Viško rekao tokom meča. Novak je to komentirao uz određenu dozu simpatije, jer je i bilo pozitivno intonirano. A sada, Novak je na veliku Viškovu nesreću bio u Zenici protiv Italije. Možda mu i ispriča kako je bilo. Ako je Višković vidio Đokovića u svečanoj loži od potresa mozga jer nije bilo Srba.
“Svi ginu brate, imaju one Fanaticose svoje, a pazi, u državi im je totalni raspad”, rekao je i ovo Višković. Jeste, za razliku od Srbije u kojoj nema ni govora o totalnom raspadu, a i građani mirno šetaju ulicama bez brige da će im se nešto ružno desiti. Majstore, Bosna i Hercegovina i ovakva kakva jeste za Srbiju je – Amerika. I Kanada. A ti? Pa, ti se popni na Popocatépetl. I povedi Gojka.
