Piše: Edin Bajramović
Kada sam prije dvanaest godina razgovarao sa Vlatkom Stefanovskim povodom četrdeset godina njegove briljantne muzičke karijere, rekao mi je i da je mendžer Allana Holdswortha, njegovog omiljenog gitariste kojeg je smatrao jednim od najvećih, “vaš Bosanac, Leonardo Pavković“.
Naravno, tražio sam broj i nazvao Leonarda.
Allan Holdsvorth (Foto: Privatni arhiv)
“Allana poznajem od 2000., ali sam veliki poštovalac njegove muzike još od početka osamdesetih, kada sam počeo da slušam ono što je on snimio. A Vlatka sam, na brzaka, upoznao u Beogradu prije tridesetak godina, pa smo se 1991. našli na koncertu njegove grupe Leb i sol u New Yorku, kada su u legendarnom klubu CBGB svirali na moj 29. rođendan, 17. maja”, pričao mi je u novembru 2014. Pavković preko Skypea. U međuvremenu, Allan je preminuo. Desilo se to 15. aprila 2017. godine, pa se ovim putem prisjećamo velikog britanskog umjetnika.
Tony Levin (Foto: Privatni arhiv LP)
Mani ekspliciranje, furaj impliciranje
Naš sagovornik rođen je u Jajcu, 1962. godine. Osnovnu i srednju školu završio je u svom rodnom gradu, a u gimnazijskim danima slušao je, između ostalih, Deep Purple, The Doorse, Pink Floyde, Led Zeppelin, Black Sabbath.
Od 1972. svako ljeto je odlazio u Italiju, gdje mu je živjela mama, a tamo je krajem sedamdesetih kupio i prve ploče.
Svom desetak godina starijem drugu, velikom kolekcionaru ploča, pomagao je, potom, da katalogizira nekoliko hiljada vinilnih izdanja, pa je kod njega prvi put i čuo izvođače kao što su Van der Graaf Generator, Miles Davis, John Mayall, Frank Zappa, King Crimson i Soft Machine: “To je bilo ludilo za mene, mladića od devetnaest godina. A zajedno s njim sam išao i na koncerte u Beogradu”, rekao mi je i ovo Leonardo tada.
Spomenuti bend Soft Machine bio je prilično progresivan krajem 60-ih i početkom 70-ih godina, nešto kao Floydi u vrijeme Syda Barretta: “Soft Machine je magičan bend. Njihov prvi album je psihodelija, drugi je psihodelični progresivni rock, od trećeg su jazzeri, a od sedmog sviraju fusion. Magija je u muzici koja me intelektualno i spiritualno može transportovati u neke druge dimenzije. Ljepše je kada se ne objasni, odnosno, nema ništa ljepše nego neobjašnjivi osjećaji koje, zapravo, duboko osjećaš, bez obzira da li je ljubav, muzika, ili nešto treće. Mani ekspliciranje, impliciranje je važno.”
Leonardo Pavković – drugi zdesna sa članovima grupe Soft Machine (Foto: Arhiv)
Svojoj firmi je dao ime po pjesmi Moon in June tog benda: “Ja sam nekada, u davna mladalačka vremena, bio intelektualac, ali sam skužio da od toga nema vajde. Izuzetno sam kvalitetno obrazovan da mogu da se intelektuiram, ali mene osjećaji, instinkti i težnja za novim otkrićima više zanimaju. MoonJune fino zvuči na svim jezicima, nema ‘r’ pa da ti se jezik prepliće. A čak i na bosanskom jeziku fino zvu~i: ‘Mundžun’.” MoonJune Records ovih dana proslavlja dvadeset I pet Godina postojanja.
Kad je Pele snimao reklamu za Pepsi
U Bariju je diplomirao portugalski jezik i književnost, pa onda i brazilsku književnost. Dakle, ozbiljan intelektualac i poliglota je Leonardo Pavković.
“Studirao sam italijanistiku u Beogradu početkom osamdesetih, dok se nisam 1983. definitivno preselio u Italiju. Trebao sam i ranije, ali nisam zbog porodičnih problema. Osjećao sam da me više stvari veže za Italiju nego za bivšu Jugu. Kada sam živio u Jajcu, moja pokojna baka Roksanda je uvijek kupovala sirovu kafu Minas.
Sjećam se, kad ju je pekla ta kafa je uvijek lijepo mirisala. A ime je dobila po Minas Geraisu, velikoj federalnoj republici u Brazilu. Zanimljivo je da mi je supruga, iako se rodila u Hong Kongu, i Kineskinja je, živjela u Minas Geraisu od svojih šest mjeseci, jer su njeni emigrirali iz Hong Konga u Brazil.
Kad sam bio mali, volio sam nogomet, sjećam se i kada je Brazil pobijedio Italiju 4-1, u finalu Svjetskog prvenstva u Meksiku 1970. godine. Pele je postao svjetska nogometna legenda svih vremena, a godinu kasnije je odigrao oproštajnu utakmicu za reprezentaciju protiv Jugoslavije, i bio u Beogradu da snima televizijsku reklamu za Pepsi.”
Slavni Pele (Foto: Arhiv)
S obzirom da za dva dana počinje Svjetsko prvenstvo u fudbalu u Kanadi, Sjedinjenim Američkim Državama i Meksiku, ovim Leonardovim podsjećanjem na Mundijal održan 1970. samo u Meksiku i završićemo obilježavanje frtalja vijeka MoonJune Recordsa. E da, Leonardo danas živi u Toledu, a da li će tu gledati kompletan SP ko će mu znati kad stalno negdje leti. Kao zmaj. A za Zmajeve će i navijati, iako ga to nisam pitao. Naprosto, znam. Ta, za koga će, neće valjda za Ameriku, Brazil, Portugal ili Španiju? Italije, igrom slučaja, na Svjetskom prvenstvu neće biti.
Leonardo Pavković obilježava 25 godina vlastite diskografske kuće (Foto: Arhiv)
(Sredinom.ba)
