Tekst i foto: Darko Leko
Nova izložba umjetnice Joanne van Son (r. 2000) u sjajnoj galeriji Saatchi Yates koja se nalazi u londonskoj četvrti St. James’s, tik uz Mayfair, predstavlja intimno i slikarski snažno istraživanje ljubavi, promatranja i sjećanja.
Izložba okuplja fokusiranu skupinu recentnih radova koji se gotovo u potpunosti usredotočuju na umjetničinu partnericu Lilah, čija prisutnost postaje i tema i emocionalno središte izložbe.
Između figuracije i apstrakcije
Utjecaj poslijeratnih britanskih slikara poput Frank Auerbacha, vidljiv je u naglasku na površini, boja nije samo deskriptivna, nego se taloži i gradi, do te mjere da proces ispravljanja ostaje vidljiv.
Prisutni su i odjeci Cecily Brown u kolebanju između apstrakcije i figuracije, iako je kod van Son ton suzdržaniji i manje otvoreno senzualan. Kroz guste slojeve boje i vidljive crtačke linije, van Son gradi slike koje djeluju manje kao formalni portreti, a više kao fragmenti proživljenog iskustva.
Na prvi pogled slike se ističu svojom snažnom materijalnošću. Površine su guste i reljefne zahvaljujući impastu, dok se potezi kista gomilaju i pomiču po platnu kao da je figura više puta tražena i ponovno pronalažena. U mnogim radovima tijelo djelomično nestaje u slojevima boje, izranjajući iz polja boje umjesto da bude jasno smješteno u definirani prostor. Ovakav taktilni pristup smješta van Son u tradiciju ekspresivnog figurativnog slikarstva povezanog s londonskom scenom, gdje materijalnost boje nosi jednaku važnost kao i sam motiv.
Jedna od ključnih karakteristika izložbe jest suživot crteža i slikarstva. Strukturne linije često ostaju vidljive ispod ili uz slojeve boje, sugerirajući umjetničinu arhitektonsku izobrazbu i njezino oslanjanje na liniju u organizaciji kompozicije. Te linije radovima daju istraživačku kvalitetu: umjesto dovršene slike, čini se kao da promatramo sam proces gledanja. Gledatelj ima osjećaj da je figura više puta preispitivana, dok se geste i konture mijenjaju u potrazi za ravnotežom između figuracije i apstrakcije.
Rezultat: tiho uvjerljiva izložba
Emocionalno središte izložbe nalazi se u prikazu intimnosti. Lilah se pojavljuje zavaljena, okrenuta od pogleda ili djelomično skrivena, uhvaćena u trenucima koji djeluju spontano i nenametnuto.
U radovima postoji gotovo dnevnički karakter, kao da slike bilježe prolazne dojmove, a ne pažljivo režirane prizore. Usredotočenost na jednu osobu stvara osjećaj bliskosti i kontinuiteta kroz cijelu izložbu, potičući posjetitelje da radove promatraju kao varijacije jednog odnosa, a ne kao zasebne slike.
Ipak, uski fokus izložbe ponekad može djelovati ograničavajuće. Ponovno vraćanje istom liku i intimnom ambijentu povremeno stvara dojam ponavljanja. Neke slike ostaju na granici između skice i dovršenog rada, ostavljajući dojam studija, a ne potpuno razrađenih kompozicija.
Unatoč tome, izložba pokazuje značajno slikarsko samopouzdanje. Van Son demonstrira snažan osjećaj za izražajne mogućnosti boje, koristeći gestu i teksturu kako bi oživjela ljudsku figuru. Rezultat je tiho uvjerljiva izložba koja u prvi plan stavlja čin gledanja i složenost prikazivanja osobe koja nam je intimno poznata.
Ovdje bih izdvojio tri istaknuta djela sa izložbe Joanne van Son u galeriji Saatchi Yates:
Red Carpet – Crveni Tepih, 2025, 135 cm x 95 cm, ulje na platnu
U ovoj slici Lilah je uhvaćena u trenutku blagoga pokreta, s leđima djelomično okrenutim. Lilah je prikazana u opuštenom, gotovo lijenom položaju, sa cigaretom u ustima, dok guste impasto tehnike i vidljive crtačke linije stvaraju osjećaj neposrednosti.
Figura izgleda kao da organski izranja iz vrtložnih slojeva boje, dajući slici taktilnu, gotovo skulpturalnu prisutnost. Primjer je van Sonine sposobnosti spajanja intime s formalnim eksperimentiranjem.
Turtleneck – Rolka/Dolčevita,2025, 150 cm x 95 cm, ulje na platnu
Fragmentarno djelo koje se fokusira na Lilahine ruke i torzo. U ovom radu slika se poigrava s apstrakcijom: dijelovi figure nestaju u širokim, ekspresivnim potezima kista.
Djelo naglašava van Soninu vještinu hvatanja prolaznih gesta i njezin interes za napetost između vidljivog i skrivenog.
White Chair – Bijela Stolica, 2025, 220 cm x 300 cm, ulje na platnu
Ovo platno velikih dimenzija čini emotivno središte izložbe. Kompozicija koristi slojeve boje i preostale skice kako bi sugerirala narativ promatranja i sjećanja. Ovo je jedno od najdinamičnijih djela na izložbi, pokazujući umjetničino zanimanje za fizičnost boje i psihološku prisutnost subjekta.
U konačnici, riječ je o samouvjerenoj i tiho uvjerljivoj izložbi koja Joannu van Son smješta u tradiciju slikara za koje figura nije tek predmet prikaza, nego prostor stalnog pregovaranja između pamćenja, percepcije i tvrdoglave materijalnosti boje. Siguran sam da će Joanna imati svijetlu budućnost i zapažen uspjeh na svjetskoj umjetničkoj sceni.
(Autor je historičar umjetnosti, živi u Londonu i radi u Sir John Soane’s Museumu)
