Piše: Edis Zorlak
Ponukan raspravama na društvenim mrežama i slušajući analitičare, vojne i političke, od lokalnih do svjetskih nisam mogao ne primijetiti koliko površno se posmatra trenutna američka vanjska politika često ne gledajući u historiju skoro stoljetnog intervencionizma i razloge kako su SAD od politike strogog izolacionizma sa početka 20 vijeka došle do vremena gdje je američki vojnik stacioniran u više od 70 zemalja u svijetu.
Ne postoji američki predsjednik u zadnjih 100 godina koji nije vojno intervenirao u svijetu. I to je konstanta.
Uopšte nije bitno ko je na vlasti
Od Woodrowa Wilsona u 1. svjetskom ratu, Franklina Roosevelta u 2. svjetskom ratu, Harryja Trumana u Grčkoj, Dwighta Eisenhowera u Koreji i svrgavanja demokratski izabrane vlasti u Iranu, preko pokušaja Johna Kennedyja da svrgne Fidela Castra na Kubi, Lyndona Johnsona u Vijetnamu i Kambodži, Richarda Nixona koji je taj rat produžio, Geralda Forda u Angoli, fijaska Jimmyja Cartera u Iranu i Ronald Reaganovog svrgavanja vlasti u Nikaragvi.
Pa do Busha starijeg u Panami i rata u Iraku, vojne intervencije Billa Clintona kod nas i na Kosovu te svrgavanje Miloševića, Busha mlađeg u Iraku i Afganistanu, Baracka Obame koji je uništio Siriju i Libiju te pod krinkom arapskog proljeća instalirao podaničke režime širom Bliskog istoka, Joea Bidena koji je praktično gurnuo Ukrajince u rat sa Rusijom sve do Donalda Trumpa.
Činjenica je da uopšte nije bitno ko je na vlasti, republikanci ili demokrati, intencije i način na koji se „štite“ američki interesi u svijetu su isti decenijama unazad.
Trump razloge ne krije za razliku od drugih
Kada je u pitanju vanjska politika SAD-a tu ideološke razlike ne igraju ama baš nikakvu ulogu, i jedni i drugi vide SAD kao jedinu svjetsku supersilu koja je, kako reče Zbigniew Brzezinski prije pedeset godina, “sudbinski” određena da stvara novi svjetski poredak. Jedina razlika između Trumpa i bivših američkih predsjednika je ta što Trump uopšte ne krije svoje razloge za vojne intervencije, ovi bivši su pod krinkom demokracije i ljudskih prava pobili na milione ljudi u svijetu.
A pravi razlozi su samo dominacija i prirodni resursi u svijetu. Ništa drugo. I tu dolazimo do krajnje istine. Svaki moderni američki predsjednik je exponent politike koju kreira finansijski i vojno-industrijski lobi u SAD-u. Amerikanci imaju jednu izreku koja kaže ako ne znaš nešto “follow the money”. Ti ljudi sa Wall Streeta i Silikonske doline su pravi kreatori vanjske politike SAD-a. Ti ljudi kontroliraju i Senat i Kongres i nažalost sve, baš sve mainstream medije u Americi. Ono što ih najviše plaši su sa jedne strane ubijeđeni kršćanski cionisti koji sve više preuzimaju desnu stranu političkog spektra, a sa druge strane mladi Amerikanci koji, po prvi put, zauzimaju izrazito antiizraelski stav.
Mladi Amerikanci sve manje prate mainstream medije, a sve više, u zavisnosti od opredjeljenja, prate ljude poput Tuckera Carlsona, Megyn Kelly, Candace Owens, Joea Rogana itd. O tome nekom drugom prilikom.
