Znate li šta je ELIAN? Ako znate dobro je, a ako ne znate, saznaćete sad.
Sagovornica u rubrici 3 u 1 je Elameri Škrgić, autor i osnivač ovog novog startupa.
1. U vremenu kada svi govore o “štetnom sadržaju”, vi se zapravo ne bavite samo sadržajem, nego obrascem. Šta ELIAN vidi što ljudima u moru poruka često promakne?
ELIAN ne pokušava “presuditi” jednoj rečenici. To bi bilo i površno i pogrešno. Njega zanima obrazac: šta se u komunikaciji ponavlja, kako se neko sistematski potkopava, gdje prestaje običan sukob, a počinje nešto ozbiljnije. Rečenice poput “To se nije desilo tako”, “Opet umišljaš”, “Sve je tvoja krivica” ili “Niko ti neće vjerovati” pojedinačno mogu izgledati kao svađa, nervoza ili loš dan. Ali kada se ponavljaju, kada grade ritam odnosa, tada mogu ukazivati na poricanje, prebacivanje krivice i razaranje nečije sigurnosti u vlastitu percepciju. ELIAN upravo tu pokušava pomoći: da iz haosa poruka izdvoji strukturu i učini je vidljivom.
2. Zvuči ambiciozno, ali i opasno ako bi tehnologija počela glumiti sudiju. Gdje povlačite granicu između mašinske procjene i ljudskog suda?
Upravo tu granicu smatram ključnom. ELIAN ne treba odlučivati ko je “u pravu”, ko je žrtva, a ko zlostavljač. To nije ni pošteno ni ozbiljno obećanje. Njegova uloga je drugačija: da pomogne ljudima da preciznije vide šta čitaju. Ono što piše ponekad nije isto onom što znači.
3. Zašto vam se činilo da je baš sada pravi trenutak za ELIAN i šta taj startup govori o društvu u kojem živimo?
Zato što se ogroman dio savremenog konflikta preselio u pisanu, fragmentiranu, digitalnu komunikaciju. Više ne govorimo samo o “pričama” koje ljudi prepričavaju naknadno, nego o stvarnim tragovima: porukama, mailovima, screenshotovima, threadovima. Već prije nekoliko godina Meta je govorila o više od 100 milijardi privatnih poruka dnevno na svojim servisima, a globalni email promet je do kraja 2025. procijenjen na više od 376 milijardi poruka dnevno. Drugim riječima: živimo u civilizaciji u kojoj se ogroman dio odnosa, pritiska, uvjeravanja, zavođenja, kontrole i manipulacije odvija tekstom.
Istovremeno, društvo je počelo ozbiljnije osvještavati da jezik nije samo sredstvo izražavanja nego i sredstvo moći. Nije slučajno da je gaslighting postao riječ godine u Merriam-Websteru 2022, uz skok pretraga od 1.740 posto; nije slučajno ni da institucije danas češće prepoznaju i prijavljuju obrasce coercive controla, pa je policija u Engleskoj i Walesu zabilježila 49.557 takvih djela u godini zaključno s martom 2025., pri čemu službena statistika sama navodi da rast dijelom odražava bolje prepoznavanje tog obrasca. To znači da javnost više ne osjeća samo da je “nešto pogrešno”, nego polako dobija jezik da to imenuje.
ELIAN nastaje upravo na tom raskršću: između eksplozije pisane komunikacije i sporog, ali važnog sazrijevanja znanja o tome kako jezik može služiti pritisku, poricanju i potkopavanju tuđe stvarnosti. Važno je reći i da neke discipline koje uokviruju ovo područje nisu drevne ni “zauvijek gotove”: conversation analysis se razvija od sredine do kraja 1960-ih, discourse analysis se kao prepoznatljiv međudisciplinarni pravac snažno formira između 1964. i 1974., forenzička lingvistika se kao organizirano polje institucionalno konsolidira tek početkom 1990-ih, a interactional linguistics zapravo uzima zamah tek od 1990-ih. Dakle, ovo nije staro, zaključano znanje, nego živo polje koje još raste.
(Sredinom.ba)
