Razgovarao: Edin Bajramović
Jazz orkestar HRT-a ne svira sa onim ko to poželi, nego sa onim ko to zaslužuje. A ko je zaslužio ako nije Edo Maajka.
Što se tiče albuma, sve vidite u naslovu ovog teksta. Uskoro ćete ga moći preslušati na YouTubeu.
Foto: Dragutin Andrić
Snimanje kao punjenje baterija
Kako je počela ova čvrsta, jezgrovita i atraktivna priča?
Cijela priča oko albuma I like to dance i suradnje sa jazz orkestrom HRT-a je počela pozivom dirigenta Mirona Hausera. Oni su zadnjih nekoliko godina ostvarili suradnju sa Tamarom Obrovac, Darkom Rundekom, TBF-om i Chui. Naravno da sam pristao na to jer je riječ o ogromnom orkestru sa dobrom reputacijom, prepunom odličnih solista, aranžera itd.
Asocijacija na zvuk jazz orkestra je aranžman. Ko je preuzeo odgovornost?
Trombonist i jedan od aranžera u orkestru je Luka Žužić koji mi je radio sve brass aranžmane za album Spomen Ploča, tako da je bilo prirodno da on na ovom projektu radi većinu aranžmana. Tu su kao aranžeri još i Miron Hauser i Bruna Matić. Luka, Mario Bočič i Janko Novoselić su muzičari iz orkestra s kojima sam već svirao u bendu na puno koncerata, bilo mi je malo lakše jer sam eto, znao neke ljude.
Foto: Dragutin Andrić
Kako je dalje tekla priča?
Idući korak je bio da se usuglasimo oko pjesama, pa sam ja njima poslao svoj popis, oni meni njihov i našli smo se u sredini.
Koje pjesme nisu bile na Vašem spisku?
Prikaze i Bomba, jer sam mislio da to nisu pjesme za ovu priliku, ali na probama sam skontao da su bili u pravu. Žao mi je što su pjesme Jebo vladu i Saletova osveta ispale s albuma, svirali smo ih u Muzeju suvremene umjetnosti, taj se koncert prenosio na Trećem programu Hrvatskog radija. Bilo im je to preexplicitno, i razumijem tu odluku. Te su pjesme takve kakve jesu, tako da nažalost nisu završile na albumu, ali smo ubacili neke druge. Mislim da smo napravili na kraju dobar posao i dobru selekciju, neki omjer zafrkancije i angažiranih pjesama, poznatih i manje poznatih.
Foto: Dragutin Andrić
Kako je bilo na snimanju albuma?
Nakon jako uspješnog koncerta u MSU, uletjeli smo u studio na HRT-u. Znaš i sam kakvi su to studiji, sve je krcato prekrasnom analognom opremom, ogromne sobe za snimanje, vrhunska ekipa tehničara i muzičara. To nije bio posao nego punjenje baterija i par mjeseci uživanja.
Zagreb – Brčko – Tuzla – Sarajevo – Mostar
A onda pravac Pula, je li tako?
Da, nakon snimanja smo imali koncert na otvorenom u starom rimskom kazalištu u Puli, to je bilo totalno ludilo. Opuštenija atmosfera nego u MSU, ljudi su plesali i naguravali se ispred bine, pjevali s nama veći dio koncerta.
Foto: Dragutin Andrić
I iz starog rimskog kazališta u Puli u Lisinski u Zagrebu. Karte su planule u trenu?
Veliko finale se desilo u Lisinskom, rasprodali smo brzo koncert i to nam je bio dosad najopušteniji i najbolji koncert. Uhodani smo, imamo odličnog dirigenta koji kontrolira, vodi koncert, pazi na sve, još je uz to opušten lik koji voli zafrkanciju tako da mi je super s njim na bini, dobar smo tandem. Album je bio gotov i spreman za streaming servise već u decembru, ali smo pomakli izlazak na ovu godinu da možemo to predstaviti slušateljima kako treba.
Omot odličan, ko je potpisnik?
Cover je radio moj prijatelj i DJ Oli do Bolli, Oliver Linzbauer, koji je kako sam sebe naziva neakademski slikar. Posebno mi je drago da imam njega kao čovjeka koji je sve to likovno oblikovao i napravio je odličan posao. Pratim njegov rad od samih početaka i jedan sam od prvih njegovih fanova. Svoj art je dosad predstavljao u svom fanzinu Otom Potom i na nekoliko izložbi u Zagrebu. Volim njegov stil i ilustracije, bio je na probi orkestra, sjedio ispred i uživao u crtanju. Kažem da je radio cover jer spremamo i vinilno izdanje albuma koje će izaći za Dostavu zvuka negdje u maju mjesecu.
Kako ste se odlučili za singlove? Fudbalski treneri koji imaju igrače za dva odlična sastava kažu da su na slatkim mukama jer trebaju odabrati jedan.
Za singlove smo se odlučili ići sa pjesmama koje nismo ranije izbacivali kao singlove ili za koje nismo radili spotove: Izdajničko kolo, I like to dance, Trpaj, Ti meni ništa. Krenuli smo sa Izdajničkim kolom koja je nastavak pjesme Drukčiji, i priča o poznatoj potrebi da se sve koji su drukčiji proglasi izdajnicima, drukčiji je kriv i izdajnik.
Siguran sam da su svi meni bitni ljudi, od poznanika, novinara preko glazbenika, pisaca, glumaca itd, barem jednom bili proglašeni izdajnicima, tako da sam morao napraviti neko kolo za nas. (smijeh)
Edo Maajka na sceni sa Jazz orkestrom HRT-a (Foto: Dragutin Andrić)
Možete li u tom jazz sastavu doputovati u Bosnu i Hercegovinu?
Pokušavam skontati kako ovaj album odsvirati u Bosni i Hercegovini. Kontaktirao sam sarajevski Big Bend pa ćemo probati napraviti suradnju ova dva orkestra ove godine i odsvirati mali tour: Brčko, Tuzla, Sarajevo, Mostar. Riječ je o velikom projektu i izazovu s puno ljudi pa se nadam da ćemo uspjeti s tim.
