Piše: Arben Murtezić
U zemlji koja je po ekonomskim pokazateljima na samom evropskom dnu, a prema indeksu percepcije korupcije uvijek na samom vrhu, sasvim je razumljivo da imovina izabranih i imenovanih nosilaca javnih funkcija privlači veliku pažnju. To je posebno došlo do izražaja nakon izmjena i dopuna Zakona o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću Bosne i Hercegovine iz 2023. godine, koje predviđaju, komparativno posmatrano, rijetko stroge mehanizme kontrole imovine i interesa nosilaca pravosudnih funkcija.
Ova tema privukla je pažnju javnosti i izazvala skeptične komentare i prije nego što je Odjel za provođenje postupka po izvještajima (u daljnjem tekstu: Odjel) počeo s radom. Kritike su se prvenstveno odnosile na dužinu vremena proteklog između donošenja zakona i njegove primjene. Međutim, pri ocjeni tog perioda treba uzeti u obzir složenost zapošljavanja putem Agencije za državnu službu, sigurnosne provjere zaposlenih, budžetska ograničenja te zahtjeve zaštite ličnih podataka. Sve su to okolnosti koje su uspostavljanje funkcionalnog sistema činile zahtjevnim. One ne isključuju kritičko preispitivanje dinamike reforme, ali su važne za njeno razumijevanje.
U središtu ovog teksta je pitanje koliko sadašnji način izvještavanja i dostupne informacije mogu pomoći poboljšanju percepcije o integritetu nosilaca pravosudnih funkcija. Perspektive VSTV-a i istraživačke novinarke koje su sadržane u tekstu otvaraju prostor za poređenje institucionalnog objašnjenja postupka primjene načela transparentnosti i kritičkog viđenja relevantnog korisnika informacija.
Šta izvještavanje o imovini podrazumijeva
Iza naziva koji upućuje na relativno jednostavan, pa i rutinski posao krije se višestruko izazovan proces. Izvještavanje o imovini i interesima podrazumijeva prikupljanje, obradu i provjeru velikog broja podataka, uz obavezu da se istovremeno osiguraju transparentnost i zaštita podataka koji ne smiju biti javno dostupni. Dalje, u ovom smislu, ovaj postupak uključuje i najtežu, završnu fazu: davanje pozitivne ili negativne ocjene, pri čemu je potrebno objektivno i pravično odlučiti radi li se o objašnjivoj administrativnoj grešci ili nepreciznosti ili o nečemu ozbiljnijem.
Dakle, prema zakonskom okviru, nosioci pravosudnih funkcija dužni su svake godine dostavljati izvještaje o imovini i interesima. Obaveza obuhvata njihovu imovinu, ali i imovinu članova zajedničkog domaćinstva te se proteže i na prvu godinu nakon prestanka mandata. Propisani su i finansijski pragovi za prijavljivanje pojedinih kategorija imovine i poklona. Za kontrolu podataka unutar Sekretarijata VSTV-a BiH zadužen je gore spomenuti Odjel, koji je, pored drugih zakonom predviđenih provjera, obavezan izvršiti dodatnu provjeru najmanje 10 % podnesenih izvještaja godišnje. Građanima i pravnim licima omogućeno je podnošenje obrazloženih prijava o nepravilnostima u izvještajima, čime i javnost dobija ulogu u nadzoru nad tačnošću prijavljenih podataka.
Nepostupanje po zakonskim obavezama može imati ozbiljne posljedice. U tom smislu, u materijalnom dijelu Zakona uveden je poseban disciplinski prekršaj koji se odnosi na kršenje odredbi o dostavljanju izvještaja o imovini i interesima. Ipak, ova odredba nije od odlučujuće važnosti jer je treba posmatrati i u odnosu na ranije opšte odredbe na osnovu kojih se određena ponašanja već mogla disciplinski procesuirati.
Međutim, posebnu pažnju zaslužuje zakonsko rješenje prema kojem je teret dokazivanja u disciplinskom postupku povezanom s ovim obavezama na nosiocu funkcije, odnosno tuženom, što predstavlja izuzetak od opšteg pravila da je teret dokazivanja na tužiocu. Naročito su značajne posljedice negativnog ishoda provjere pri prvom imenovanju ili napredovanju, koje mogu dovesti do odgađanja, a potom i poništavanja imenovanja.
Integritet treba biti vidljiv javnosti
Poznata je maksima da nije dovoljno da pravda bude provedena, nego se mora i vidjeti da je provedena. Isto tako se kaže da nije dovoljno da je sud nezavistan, nego je važno da i odaje takav utisak. Slično vrijedi i za ovaj postupak. Postojanje strogog mehanizma nije dovoljno ako javnost ne zna kako se on primjenjuje i kakve rezultate daje. Stoga je razumljivo da zakon sadrži poseban član koji se odnosi na transparentnost, a kojim se detaljno uređuje javna dostupnost podataka iz izvještaja o imovini i interesima.
Između ostalog, objavljuju se podaci iz izvještaja koji nisu izričito zaštićeni, uključujući ukupan iznos štednje, odnosno zbir stanja na bankovnim računima i gotovine nosioca funkcije i članova domaćinstva, te imena i prezimena srodnika koji rade u pravosuđu, advokaturi, pravobranilaštvu ili notarijatu.
Javnosti, s druge strane, nisu dostupni puni podaci o imenima maloljetnih lica, jedinstveni matični brojevi, adrese stanovanja, ulice i brojevi nekretnina, brojevi bankovnih računa i drugi finansijski identifikatori, pojedinačni iznosi gotovine, registarske oznake vozila, godišnje prijave poreza na dohodak i prilozi. Podaci iz izvještaja prestaju biti javno dostupni tri godine nakon prestanka mandata, dok se iz registra brišu nakon deset godina.
Imovinski kartoni u Komunikacijskoj strategiji VSTV-a
Komunikacijska strategija VSTV-a BiH za period 2026–2029. godine polazi od toga da transparentnost pravosuđa nije samo pitanje odnosa s javnošću, nego i jedan od ključnih uslova za jačanje povjerenja građana u sudove, tužilaštva i Vijeće. Zbog toga insistira na tačnom, pravovremenom i razumljivom informisanju, uz očuvanje prava i legitimnih interesa pojedinaca.
Očekivano, posebno mjesto u Strategiji zauzimaju imovinski kartoni, odnosno izvještaji o imovini i interesima sudija, tužilaca i članova VSTV-a BiH. Ova oblast posmatra se kao važan element integriteta pravosudnog sistema, a ne samo kao administrativna obaveza. Već u uvodnom dijelu dokumenta naglašava se da će komunikacija biti snažnije usmjerena na sadržaje kojima se jača integritet pravosuđa, naročito kroz provjeru ovih izvještaja.
Takvo opredjeljenje ima jasan razlog. Imovina nosilaca pravosudnih funkcija neposredno je povezana s javnom percepcijom njihove nezavisnosti, nepristrasnosti i odgovornosti. Strategija prepoznaje da provjera ne može ostvariti puni učinak na povjerenje javnosti ako građani ne znaju da sistem postoji, kako funkcioniše i kakve rezultate daje. Zato predviđa kontinuirano i pouzdano informisanje o radu Odjela.
Ove aktivnosti uklapaju se u dva krovna cilja Strategije: transparentnost rada VSTV-a i pravosuđa te unapređenje povjerenja javnosti u pravosudni sistem. Veća dostupnost tačnih statističkih i kvalitativnih podataka trebala bi omogućiti da se javna rasprava više zasniva na provjerljivim činjenicama, a manje na paušalnim ocjenama.
Perspektive VSTV-a i istraživačkih novinara
U odgovoru na upit upućen u okviru pripreme ovog teksta, VSTV BiH navodi da ispunjava zakonske obaveze transparentnosti. Odjel sačinjava šestomjesečne izvještaje o radu, koje predstavlja Vijeću i objavljuje na internetskoj stranici VSTV-a BiH. Oni obuhvataju aktivnosti i rezultate u izvještajnom periodu, statistički pregled dinamike provjera, izazove u radu i planove za naredni period.
Iz VSTV-a ukazuju i na mogućnost obraćanja javnosti putem uspostavljenog sistema podnošenja prigovora, kao i na objavljivanje izvještaja vanjskih stručnjaka koji prate rad Odjela. Takvi izvještaji omogućavaju da javnost, pored institucionalnog prikaza rezultata, dobije uvid i u ocjene nezavisnih posmatrača.
Zaista, navedeno objavljivanje ovih materijala predstavlja važan oblik transparentnosti. Ipak, njihova dostupnost na internetskoj stranici tek je prvi korak jer je jednako važno koliko su informacije pregledne i razumljive te mogu li iz njih građani i mediji dobiti jasnu sliku o stvarnim rezultatima provjera. Svjedoci smo da se prilikom pismenog ili usmenog izvještavanja pravosudne institucije i njihovi rukovodioci uglavnom izražavaju u brojevima koji često ne znače puno ni stručnjacima ni javnosti.
Međutim, uvidom u posljednji dostupan Izvještaj o radu Odjela može se zaključiti da se radi o iscrpnom, sistematičnom i sadržajno veoma informativnom dokumentu, koji na 30 stranica prikazuje rezultate, institucionalne izazove i perspektive rada novoformiranog Odjela u šest mjeseci njegovog djelovanja (juni–decembar 2025. godine).
Posebno je zanimljivo što izvještaj ne predstavlja samo ostvarene rezultate nego otvoreno ukazuje na ozbiljne normativne, tehničke i organizacione prepreke uspostavljanju efikasne kontrole imovine sudija i tužilaca. U pogledu nezaobilazne statistike, među najzanimljivijim podacima izdvajaju se broj od 1.517 dostavljenih izvještaja za 2024. godinu, 54 okončana predmeta i činjenica da je približno 80 % izvještaja obuhvaćenih formalnom provjerom zahtijevalo ispravke ili dopune. Značajni su i podaci o 17 zaključenih sporazuma o institucionalnoj saradnji, kao i teškoćama provjere imovine u inostranstvu.
Izvještaj je naročito vrijedan zbog kritičkog razmatranja postojećeg zakonodavstva, nedovoljne digitalizacije i ograničenih kadrovskih kapaciteta. Istovremeno, pokazuje koliko je složen prelazak s formalnog prijavljivanja imovine na njenu stvarnu provjeru. Njegova posebna vrijednost jeste što, pored prikaza početnih rezultata, omogućava sagledavanje sistemskih slabosti i nudi konkretne pravce unapređenja transparentnosti i integriteta pravosuđa.
Dalje, u okviru odgovora na spomenuti upit, a u vezi s Komunikacijskom strategijom, iz VSTV-a navode da Akcijski plan za period 2026–2029. godine predviđa konkretne aktivnosti osiguranja transparentnosti rada Odjela. Time bi dosadašnja praksa informisanja trebala postati trajniji standard institucionalnog djelovanja.
VSTV također ističe da odgovara na medijske upite i zahtjeve za pristup informacijama te da njegovi predstavnici i rukovodstvo Odjela o radu govore u medijima i na stručnim skupovima. Tako su, povodom Međunarodnog dana borbe protiv korupcije, 8. decembra 2025. godine, u saradnji s projektom EU4Justice predstavljeni prvi rezultati rada Odjela i planovi za naredni period.
Kada je riječ o izazovima, iz VSTV-a izdvajaju nekoliko okolnosti koje su obilježile početak rada Odjela. Prema njihovom odgovoru, popunjeno je tek 50 % predviđenih ljudskih kapaciteta. Zbog rješenja Agencije za zaštitu ličnih podataka u BiH izvještaji za 2024. i 2025. godinu nisu se mogli prikupljati elektronski, pa je njihova obrada ručna i zahtijeva znatne kapacitete kojima Odjel ne raspolaže.
Uz to, VSTV upozorava na poteškoće u primjeni zakonskih odredbi koje, prema njegovoj ocjeni, nameću prevelik obim dodatnih provjera na godišnjem nivou, a istovremeno ne osiguravaju dovoljno mehanizama za djelotvoran rad. Odjel je u prvoj godini morao istovremeno uspostavljati radne procese i metodologiju te provoditi provjere, pod pojačanom pažnjom javnosti i u kontekstu prioriteta evropskih integracija.
Iz VSTV-a zato naglašavaju potrebu da se očekivanja od reforme sagledaju u odnosu na uslove u kojima Odjel djeluje. Pri tome priznaju legitimnost kritičkog praćenja rada institucija i zahtjeva za konkretnim rezultatima, iako se ne slažu uvijek sa svim ocjenama istraživačkih medija i nevladinih organizacija. Njihov kontinuirani angažman smatraju važnim za praćenje i unapređenje rada javnih institucija.
Posebno ukazuju na razliku između uspostavljenog sistema i takozvanog vettinga. Prema objašnjenju VSTV-a, zakonodavac se opredijelio za kontinuiranu, postepenu i periodičnu provjeru integriteta, umjesto za jednokratnu provjeru u ograničenom periodu. Iz tog razloga smatraju da rezultate treba očekivati postepeno i posmatrati dugoročno. Ovo je možda i ključni dio odgovora VSTV-a, na koji se može dodati da u javnosti treba istaći da sumarni i masovni postupci kojima se ugrožavaju ljudska prava dugoročno mogu imati štetne posljedice. Ovo pokazuju nedavne značajne odluke Evropskog suda za ljudska prava u kojima su apelanti razriješeni nosioci pravosudnih funkcija iz Albanije (npr. Osmani protiv Albanije). U ovim predmetima utvrđena je povreda ljudskih prava, čime je sistem vettinga, blago rečeno, doveden u pitanje.
Među medijima koji kontinuirano prate ovu oblast izdvajaju se Balkanska istraživačka mreža (BIRN) i Centar za istraživačko novinarstvo (CIN). Novinarka BIRN-a Emina Tahmiščija Dizdarević, koja je učestvovala u pripremi ovog teksta, ukazuje na više nedostataka u transparentnosti sistema. Prije svega, ručno podnošenje i unos izvještaja dodatno produžavaju postupak njihove obrade, provjere i objavljivanja. Prema njenoj ocjeni, na elektronski unos podataka čeka se predugo.
Drugi problem odnosi se na mogućnost javnosti i medija da ocijene vjerodostojnost prijavljenih podataka i kapacitete za njihovu provjeru. Ona upozorava na odsustvo vanjskih saradnika koji su bili uključeni u proces, kao i na odbijanje pojedinih članova domaćinstava da dostave podatke. U njenom viđenju, javnosti je potreban jasniji uvid u to postoje li kadrovski, tehnički i drugi uslovi za efikasne provjere.
Medijima, prema ovom stavu, nije dovoljno omogućiti uvid samo u ono što je nosilac funkcije prijavio. Potrebne su i informacije o tome u kojoj mjeri i na koji način nadležni organi provjeravaju prijavljeno. Posebno ukazuje na nepostojanje mehanizma provjere imovine u inostranstvu, što smatra dodatnim problemom za vjerodostojnost sistema.
Konačno, upozorava da VSTV javnosti ne daje informacije o tome protiv kojih su sudija i tužilaca koji su u međuvremenu prestali obavljati funkciju podnesene prekršajne prijave zbog nedostavljanja imovinskih kartona. Prema njenom iskustvu, mediji do tih podataka pokušavaju doći pojedinačnim zahtjevima općinskim, odnosno osnovnim sudovima, koji različito postupaju i tumače pravila zaštite ličnih podataka. Takva neujednačenost dodatno otežava praćenje primjene zakona i njegovih posljedica.
Zaključak
Izvještavanje o imovini i interesima nosilaca pravosudnih funkcija otvara pitanje koje nadilazi uredno popunjavanje obrazaca: može li javnost steći uvjerenje da se integritet u pravosuđu provjerava dosljedno i uz stvarne posljedice za utvrđene nepravilnosti? Odgovor će zavisiti od kvaliteta provjera, ali i od načina na koji institucije objašnjavaju svoj rad i njegove rezultate. Zaista, bila bi ogromna šteta da tako veliki i osjetljiv posao ne ispuni osnovnu svrhu – vraćanje povjerenja u pravosuđe – zbog blažih problema u komunikaciji, nerazumijevanja postupka i pogrešnih očekivanja.
Poteškoće na koje ukazuje VSTV zaslužuju ozbiljno razmatranje. Nedostatak zaposlenih, ručna obrada podataka i nejasnoće u primjeni propisa neposredno utiču na mogućnosti Odjela. Međutim, objašnjenje tih okolnosti treba pratiti jasan prikaz koraka kojima se one otklanjaju. U suprotnom, postoji opasnost da opravdani razlozi u očima javnosti postanu trajno obrazloženje za izostanak očekivanih rezultata.
Kritički interes istraživačkih novinara zato treba prihvatiti kao sastavni dio javnog nadzora. Njihova pitanja o obimu provjera, imovini u inostranstvu i dostupnosti podataka o sankcionisanju ukazuju na mjesta na kojima objavljivanje informacija još ne osigurava potpuno razumijevanje sistema.
Komunikacijska strategija pruža osnovu da se taj odnos unaprijedi. Za njeno ostvarivanje bit će potrebno redovno predstavljati provjerljive rezultate, jasno razlikovati završene postupke od onih koji traju i obrazlagati ograničenja pristupa podacima. Tako bi imovinski kartoni postepeno mogli postati vjerodostojan instrument odgovornosti, a povjerenje javnosti rezultat iskustva s radom institucija, umjesto očekivanja zasnovanog isključivo na obećanjima reforme. To je mjerilo prema kojem će javnost opravdano procjenjivati uspjeh ovog procesa.
Arben Murtezić je pravnik s više od 25 godina iskustva, od čega veći dio na rukovodnim pozicijama u pravosudnom sistemu. Član je Board of Trustees Evropske akademije prava (ERA).
