Piše: Edin Bajramović
Kažu da je selektora fudbalske reprezentacije Bosne i Hercegovine sreo u Mostaru njegov stari drug i pitao ga gdje pored toliko Demirovaća u Hodbini ovaj baš njega da zapadne. “A neće ga gol”, odgovori selektor. “A šta ga hoće?”, uzvrati mu drug. I zaista ga neće gol među Zmajevima, ako se gleda kako igra u Stuttgartu. A i ako se ne gleda.
A u dresu Stuttgarta nedavno je postigao hat-trick u dvanaest minuta. Harisa Tabakovića hoće, ali njegova igra u polju nije daleko bolja od one Ermedina Demirovića, ako je uopšte bolja. Ali, hoće ga go. A šta ga neće, možda bi ga upitao Segejev drug iz Mostara. A neće ga, odnosno nije ga htjela stopostotna šansa na početku utakmice protiv Rumunije u Bukureštu. To bi se trebalo pogađati ako ne želimo da Sergejev drug postavi pitanje “a šta ga hoće?”
Na kojem boku spavaš
Možda da selektor utakmicu protiv Švedske počne sa jednim od njih dvojice, a drugog ubaci kada Edin Džeko izađe sa terena Bilinog Polja, ispaćen ovacijama, nakon što je posljednji put obukao dres reprezentacije Bosne i Hercegovine u jednoj zvaničnoj utakmici. Švede ćemo svakako dobiti ako Esmir Bajraktarević bude igrao kao u Bukureštu, a Kerim Alajbegović bude “podvlačio” lopte a usput koju i “zalijepio” baš kao i Ermin Mahmić.
Ministarstvo odbrane u sastavu: Nikola Katić i Tarik Muharemović svakako je stabilno ispred Martina Zlomislića baš kao Giorgio Chiellini i Leonardo Bonucci onomad ispred Gianluigija Buffona. Na jednom boku Amar Memić je izvrstan, a Sead Kolašinac bi, barem ponekad nekom drugom trebao ustupiti mjesto. Odnsno, da zamoli selektora da to učini, pošto je Sergej tvrdoglav. Uopšte nije jasno ni kako je Demirovića ostavio na klupi u Bukureštu.
Četiri gola od četiri igrača
Slušali smo donedavno kako je Demirović dobar za timsku igru jer, iako ne postiže golove, vrši stalni pritisak. S tim da ni taj pritisak ne urodi plodom. Možda hoće, valjda hoće, nadamo se da hoće. Ali utakmica u kojoj četiri naša gola u gostima pogađaju četiri različita igrača izvrstan je podatak. Kako što je i izvrsno čuti da se nekadašnji reprezentativac Rumunije i igrač Barcelone Gheorge Popescu upitao da li to igra njegov bivši klub ili Bosna i Hercegovina.
Vjerovatno je mislio na dugu tika-taka akciju kod četvrtog gola. Mada je bilo još takvih momenata u utakmici protiv Rumunije koju s klupe predvodi nekada igrač i Reala i Barcelone Gheorghe Hagi. Kojem se Sergej prilikom rukovanja pred početak utakmice naklonio, kao što bi svako ko voli fudbal a zna šta je red. I zaista je, da vratimo loptu do Popescua, mnoge od nas ta igra vratila u dane kada su za La Blaugranu igrali Messi, Chavi i Iniesta. A svi smo im se divili.
