Razgovarao: Edin Bajramović
Naš sagovornik u rubrici 10 pitanja u 10 sati ove nedjelje je Igor Stojanović, član SDP-a BiH, potpredsjednik Federacije Bosne i Hercegovine i kandidat svoje stranke za Parlament FBiH pod rednim brojem 3, ali i bivši košarkaš i prvotimac Košarkaškog kluba Bosna iz Sarajeva.
Politike je puno svakako a pogotovo ovih dana, pa ćemo mi malo o sportu, i krenuti sa pričom o najvećem sportisti Bosne i Hercegovine svih vremena, Mirzi Delibašiću Kinđetu.
Mirza, hvala Ti
Još jedan Memorijalni košarkaški turnir „Mirza Delibašić“ završen je prošle subote. Koliko su svježa Vaša sjećanja na najvećeg bosanskohercegovačkog sportistu?
Kao dijete pamtim njegovu oproštajnu utakmicu protiv Real Madrida u Sarajevu, koju sam gledao uživo. Nakon toga ostvario sam negdje i svoje snove kada smo, kao Košarkaški klub Bosna i ja kao tadašnji igrač, 1994. godine na jednom turniru u Italiji igrali utakmicu u Trstu gdje je Mirza Delibašić bio prisutan sa svojom porodicom. Kada nam je pred put za povratak u ratno Sarajevo održao jedan govor i nagovijestio povratak u Sarajevo, to nikada neće izblijediti iz mog sjećanja. Pored svih ovih sportskih uspjeha o kojima stalno čitamo o Mirzi Delibašiću, treba li išta govoriti ako znamo da je to sportista stoljeća Bosne i Hercegovine? Čovjek čija će dostignuća, ljudske kvalitete i profesionalne osobine biti teško dostići u budućnosti i mislim da on i jeste primjer za mlade.
Mirza Delibašić (Foto: Arhiv)
Kako turnir koji nosi njegovo ime i u čiju čast se igra podići na nivo kakav zaslužuje Mirza Delibašić? Počevši od toga da se danas igra u Maloj dvorani Centra Skenderija, a ne u dvorani koja nosi njegovo ime, pa do učesnika – pritom uopće ne potcjenjujem ovogodišnje, ipak su Budućnost iz Podgorice i Borac iz Čačka igrali Prvu jugoslavensku ligu – ali uvijek bi trebalo biti bar jedno zvučno evropsko ime.
Dvije su bitne stvari da bi se ostvarilo ovo o čemu me pitate. Pod broj jedan, kvalitetna infrastruktura. Treba nam ozbiljna dvorana koju Sarajevo nema, nažalost, a čak i manji gradovi u Bosni i Hercegovini imaju. To mora biti sljedeći potez Vlade Kantona Sarajevo nakon izbora koji bi se morao desiti, a to je nova, ozbiljna dvorana – najbolja dvorana u Bosni i Hercegovini koja bi bila dom i za Košarkaški klub Bosna i za reprezentaciju Bosne i Hercegovine, kao i nogometni/fudbalski stadion.
Košarkaška reprezentacija BiH (Foto: Arhiv)
Druga stvar je da ovaj korak koji je Bosna napravila ove godine ulaskom u Eurokup bude nivo više u odnosu na prethodne sezone, kada će Bosna imati ozbiljnije protivnike u ovom drugom po jačini evropskom takmičenju. Potrebni su nam bolji uslovi, više novca za Bosnu euroLigaša, i onda ne da neće biti problematični protivnici, nego sigurno možemo očekivati da „Mirza Delibašić“ možda bude i najjači turnir u Evropi. Ali da neko dođe i igra s ekipom koja će igrati drugu bosansku ligu, sigurno je teško napraviti tako jak turnir. Dakle, jaka Bosna i nova dvorana.
Bosna je na ovogodišnjem turniru treća. Kakve su joj šanse u ABA ligi u sezoni koja je upravo počela?
Nepoznanica su mi novi igrači. Mislim da nije dobro da je veći broj igrača napustio ekipu u odnosu na prošlu sezonu. Čak mi se ne sviđa ni odlazak trenera koji je osvojio duplu krunu, Muhameda Pašalića, koji je domaći trener. Mislim da je trebalo dati šansu i zadržati većinu ekipe, jer kontinuitet je najveći problem modernog sporta, pogotovo košarke. U tom kontekstu iščekujem novu sezonu, pogotovo zato što je Eurokup u pitanju, da vidimo šta je nova uprava sklopila. Ali da budem iskren, ne znam ko su novi igrači, vidim da je tu sedam-osam Amerikanaca čiji kvalitet stvarno ne znam procijeniti. Nadam se da će Bosna briljirati u Eurokupu i u ABA ligi.
Šta mislite, kakve su realne šanse u Eurokupu?
Teško je procijeniti. Sport je doživio potpunu promjenu iz mog vremena kad sam ja igrao. Promijene se kompletni rosteri igrača i dođe nova ekipa od koje tek nekad u prvom, drugom ili trećem kolu možete vidjeti kakva je hemija unutar ekipe. To je prije bilo puno drugačije. Igrači su igrali – sedam, osam igrača, 90% ekipe – po sedam, osam, deset sezona za isti klub. Sada je to jako teško: novi trener, novih deset igrača. Mislim da ćemo znati nakon tri-četiri kola kakva je Bosna. Ono što u pripremnim utakmicama izgleda jeste da je to još uvijek očito borba i da će biti teško sklopiti dobru ekipu.
Klub koji je 1979. bio košarkaški prvak Starog kontinenta, takmičenje u Euroligi danas je samo san. No, može li se na javi, makar maštati?
Foto: Arhiv
Sigurno da se može maštati. Ovaj korak naprijed u odnosu na FIBA-ina takmičenja koja je Bosna igrala prošle godine ka Eurokupu – gdje bi praktično, bez obzira koliko to daleko izgledalo u ovom trenutku, Bosna osvajanjem Eurokupa postala i član Eurolige – značio bi mnogo. Ali mislim da je Bosna, s obzirom na to da je nova u ovom takmičenju, neko od koga je jako teško očekivati da kvalitetom može osvojiti Eurokup i takmičiti se u Euroligi. Ali sanjati taj san – neko je sanjao i ‘79., zašto mi ne bismo mogli? Smatram da se trebamo još snažnije i jače uključiti, od privatnog kapitala pa do države, da bismo gledali euroligaške utakmice u Sarajevu.
Bosna, prva ljubav
Iskreno, predizborno je vrijeme: kakva je i kolika podrška institucija Košarkaškom klubu Bosna?
U posljednjoj sezoni 2025/2026, u posljednjoj takmičarskoj sezoni, to je uvjerljivo najveća pomoć institucija kada gledamo Vladu Kantona Sarajevo, BH Telecom kao državnu firmu i Vladu Federacije. Taj budžet, koji je najozbiljniji od kraja rata do danas i koji je iznosio oko 4 miliona maraka ukupno zajedno s privatnim kapitalom, upravo je donio da Bosna bude među osam u ABA ligi i da osvoji duplu krunu u Bosni i Hercegovini nakon, čini mi se, 15 godina. Mislim da to govori o putu i o smjeru sporta u koji treba ulagati. Naravno, tu treba razgovarati i o prikupljanju talenata s Balkana, pogotovo iz Bosne i Hercegovine, gdje Bosna mora biti baza za reprezentaciju BiH, i to je ono na čemu možda treba još više raditi.
Foto: Arhiv
Kada navijači Bosne vide u kakvim su problemima nekadašnji trostruki prvak Evrope Split i dvostruki Cibona iz Zagreba, to im može biti utjeha. Ali dobro bi bilo da se svi vrate tamo gdje su nekad bili – kako?
Iste probleme trpe svi klubovi. Nekad su država i institucije države stajale iza tih klubova. Nakon što se pokušalo određenim zaduživanjima vratiti na stare staze, pokazalo se da nema tog kapitala koji može u „bure bez dna“ ubaciti dovoljno novca, pogotovo zato što košarka, za razliku od fudbala, nema nagradni fond kad se osvoji titula. To je bukvalno plaćanje igrača u kojem je nagradni fond i marketing mnogo, mnogo manji od fudbala, i gdje se zarađuje mnogo manje na račun ulaznica i marketinga. Mislim da je javnost jako malo svjesna toga. Kako ih vratiti? Očito da bez privatnog kapitala i privatne inicijative to neće moći. Ako pogledamo danas kako funkcioniraju klubovi koji su najbolji u regiji – Cedevita, Partizan, Crvena zvezda – osim državnog kapitala imaju jako puno privatnog kapitala, ljudi koji imaju jake firme i koji izdvajaju ogroman novac da bi ti klubovi funkcionirali. Mislim da je i Bosnin put tu negdje, u saradnji između privatnika i države.
Jeste li zadovoljni posjetom publike u prošloj sezoni? Čini se da sve zavisi od rezultata, a ne baš toliko od ljubavi.
Ne samo od rezultata, nego mislim da u Sarajevu vlada i jedna sujeta između svih ljudi iz sporta, u kojoj je ideja „daj da ja pokažem da sam bolji, nemoj samo da je on“. I onda ne postoji nikakvo poštovanje ni prema ljudima koji su nekada gradili rezultate. Kada to stari igrači, stari članovi uprave i ljudi koji su stvarali klub osjete, onda se negdje polako i distanciraju. Bosna mora biti magnet i okupljajući faktor za sve ljude iz sporta. Međutim, teško je, ima puno tu i sujete, ima puno i kritike, i onda je teško doći do takvog nekog konsenzusa. Ali mislim da je i u prošloj sezoni jedna od mana bila i slaba informisanost građana o terminima utakmica. Osim na stranici Bosne, vi takoreći nigdje niste mogli znati. Prije je to bilo na puno jačem nivou u novinama, na televiziji, radiju… Mislim da sada treba pronaći mehanizam kako obavijestiti ljude da se igra neka utakmica, i naravno, uz rezultat, sigurno bi i posjeta bila mnogo značajnija, pogotovo u Eurokupu.
Je li košarkaška reprezentacija Bosne i Hercegovine na pravom putu, kao i ona fudbalska, da za koju godinu postane, hajde da kažemo tako, evropska sila i respektabilna?
Košarkaška reprezentacija po meni doživljava zenit jedne grupe igrača koja je okupljena u svom kadetskom i juniorskom periodu, kada su – dakle, srž reprezentacije čine igrači koji su kao kadeti bili prvaci Evrope 2015. godine i četvrti u Evropi kao juniorska selekcija (Gegić, Atić, Musa, Alibegović). Sve su to igrači koji su u periodu 2015–2016. igrali za naše mlade selekcije kada su one bile na vrhuncu. Ono čega se ja plašim jeste da već 10 godina sve te naše selekcije igraju u B diviziji, to jest bore se za svoje mjesto između 20. i 38. mjesta. Bojim se da ti igrači koji dolaze neće biti na ovom nivou, i bojim se čak pada. Bez obzira što imamo talente, da bi taj talent došao do izražaja, on se mora suočiti s najboljima iz svoje generacije, a B divizija nije najbolja – to je, kao što sam rekao, od 20. do 38. mjesta u Evropi. Mi se već 10 godina ne možemo u svojim kadetskim i juniorskim selekcijama, kao ni s mladom reprezentacijom, vratiti u A diviziju, što dovoljno govori o radu i o onome što nam nedostaje.
E da, 2. oktobra su Opći izbori u Bosni i Hercegovini. Kako će SDP BiH proći, i na izbornoj listi ste za Parlament Federacije Bosne i Hercegovine pod rednim brojem 3, Izborna jedinica 411?
Mislim da će SDP imati odličan rezultat. Nadam se da će građani prepoznati promjene i način vođenja politike koji je prije svega bio posvećen svim kategorijama građana, socijalnoj zaštiti i unapređenju standarda svih ljudi – od penzionera, radnika, roditelja, pa nadalje. Što se mene lično tiče, broj 3 sam u jedinici 411 (to je jedinica u Sarajevu: Općina Centar, Novo Sarajevo, Stari Grad, Ilijaš i Vogošća). Očekujem da će mi građani vrlo jasno dati do znanja šta sam to radio u proteklom periodu. Nadam se da će prepoznati ono što je SDP i što sam ja uradio, kao i koji su moji politički stavovi. U tom kontekstu očekujem značajnu podršku kako bih nastavio suprotstavljati se politikama podjela, za jedinstvenu, nedjeljivu i jaku Bosnu i Hercegovinu.
