Razgovarao: Edin Bajramović
Naš gost u rubrici 3 u 1 je Almir Bašović, dramaturg, pisac i profesor na Odsjeku za komparativnu književnost Filozofskog fakulteta u Sarajevu.
Čehov i vrijeme
U četvrtak, 17. septembra u 19 sati je promocija drugog izdanja moje knjige Čehov i prostor, koja se bavi odnosom između dramske i prostorne strukture u Čehovljevim dramama. O ovoj knjizi ćemo razgovarati u Muzeju književnosti i pozorišne umjetnosti u Sarajevu. Prvo izdanje je izašlo 2008. godine u Sterijinom pozorju, u Novom Sadu, pa je onda u prevodu na slovenski jezik, 2013. godine, knjiga izašla i u Knjižnici MGL Ljubljana. I mene je iznenadio toliki interes za ovu studiju, pa sam na prijedlog Dragana Markovića iz University Pressa objavio ovo drugo izdanje. Nije me iznenadilo interesovanje za Čehova, jer mislim da su njegove drame sve važnije kako vrijeme odmiče. On nas je, naprimjer, opominjao šta se može dogoditi ukoliko prostor počnemo reducirati isključivo na ovu vanjsku, mjerljivu, ekonomski isplativu dimenziju. Opominjao nas je da ćemo tako početi shvatati i čovjeka, i evo nas u svijetu u kojem se više ne broje mrtvi, već se iz dana u dan prati cijena nafte… Čehov nas je učio i tome da je čovjek biće koje se može nekome smijati, ali ne zato što misli da je bolji ili pametniji od njega, već zato što u njegovoj egzistencijalnoj situaciji prepoznaje gorčinu vlastite egzistencije… Učio nas je i o krhosti građanske kulture, o ljepoti koja ubija samu sebe, ali i o agresivnim likovima bez ijednog pitanja, koji sav prostor prilagođavaju sebi…
Komad po Višnjiku
Pošto su znali da se Čehovom bavim već dvadesetak godina, direktor i dramaturg Pozorišta mladih Sarajevo, Ismir Fazlić i Segor Hadžagić, od mene su naručili komad po Čehovljevom Višnjiku. Tako je nastala moja nova drama Ova šaka zemlje, koja bi se u tom pozorištu trebala izvesti do kraja godine. Ja sam napisao dramu-komentar na posljednji Čehovljev komad, i to je drama o Sarajevu, o bolnim promjenama koje taj grad sa svojim viškom istorije proživljava. Ima tu i dosta humora i dosta tuge, jer Čehov jeste neponovljiv upravo po onome što je poznato kao „smijeh kroz suze“. Nadam se da će sarajevska publika svoju situaciju prepoznati u situaciji likova iz ove drame.
Lijepo komplicirani grad
Otkako me je prošle godine zdrmo infarkt, ja sam se prepao, pa zato sada pišem sve ono što je godinama ležalo i čekalo „bolja vremena“. Tako da sam s Buybookom dogovorio knjigu kratkih priča Sarajevci, s odrednicom „obzirno zlobni mitovi“. To je neka daleka posveta Dublincima Jamesa Joycea, knjiga koja preko aluzija na grčke mitove tretira današnje Sarajevo. Ono što je Joyce zvao „epifanijom“, kod mene je „fleš“, a to je nekad sarajevska karakteristična situacija, neki topos, a nekad je to obična jezička fraza, ili neki sarajevski običaj… Ima tu i priča o strancima koji su zavoljeli Sarajevo, priča o bivšim borcima, o punkerima, narkomanima, ali i uzvišenim likovima koji bitno određuju ovaj lijepo komplicirani grad.
