Piše: Sanjin Latifić
Fudbalska reprezentacija Velsa sutra na svom Cardiff City stadionu, u polufinalu UEFA doigravanja (putanja A) za plasman na SP 2026, čeka reprezentaciju Bosne i Hercegovine. Kako euforiji skloni domaći ljubitelji najpopularnijeg sporta počesto imaju problem sa realnošću/objektivnošću, nije zgoreg podsjetiti se kome to u četvrtak, 26. marta sa početkom u 20:45 sati bh. Zmajevi izlaze na megdan u pokušaju da se kroz baraž domognu Sjeverne Amerike i 23. Mundijala kojeg će od 11. juna do 19. jula 2026. ugostiti Sjedinjene Američke Države, Kanada i Meksiko.
Za nekog ko je svoju prvu zvaničnu utakmicu odigrao prije ravno 150 godina (Glasgow, 25. mart 1876, Škotska – Vels 4:0) ne može se, ni u najvećem naletu (naše) navijačke euforije, reći da je „repa bez korijena“. Kao jedna od četiri (uz Englesku, Škotsku i S. Irsku) kolijevke/„Home Nations“ fudbalske igre, Velšani imaju svako pravo da se smatraju nekim ko je nogomet izumio i prvi počeo igrati na majčici Zemlji. To što su, sve donedavno, učešća na najvećim fudbalskim smotrama i prodora u svjetske i evropske visine imali malo ili nikako, ne znači da ih se može svrstati u red nogometnih Liliputanaca ili nekoga ko u „najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu“ nema vlastiti, originalani identitet.
Trnje u kvalifikacijama
Nakon što su davne 1958. u Švedskoj, na svom prvom (i do 2022. jedinom) učešću na Mundijalu stigli do četvrtfinala (Brazil 0:1, Pelé u 66. minuti) , velški „Zmajevi“su u kvalifikacijama za evropska i svjetska prvenstva zapinjali punih 58 godina, postavši sinonim za fudbalsku inačicu priče o Us.anom i potoku, te najneuspješniji predstavnik britanskog četverca koji se voli nazivati kolijevkom lopte.
Dva puta su ih na putu ka plasmanima na završnice prvenstva Evrope zaustavljali reprezentativci tadašnje Jugoslavije. Mečevi četvrtine finala EURO 1976, koji su se po tadašnjem, nokaut sistemu igrali u Zagrebu i Cardiffu prije skoro 50 godina su i prvi susreti potpisnika ovih redova sa time na šta liči i kako igra „Cymru“.
TV prijenosi sa Maksimira (2:0) i Ninian Parka (1:1) su za mali ekran tih aprilskih i majskih dana 1976. prikovali čitavu SFRJ, a imena poput robusnog Johna Toschaka i male prznice Briana Flynna, sjajni crveni dresovi što neodoljivo su ličili na Liverpoolove, te užarena, incidentna atmosfera na revanšu u „paklu Cardiffa“ će ostati u neizbrisivom sjećanju generaciji tadašnjih sarajevskih klinaca što brojili su prve godine „navlačenja“ na prelijepu igru.
Džemal „Čorba“ Hadžiabdić, kojem je učešće u ovom dvoboju bilo i najbolja preporuka da 4 godine kasnije potpiše za Swansea City i tamo za 3 godine igranja postane legenda kluba, voli reći da se i dan-danas naježi kad čuje Hen Wlad Fy Nhadau/ The Old Land of My Fathers ,velšku himnu koju zdušno na renoviranom Ninian Parku (danas Cardiff City stadionu) pjeva svih 30+ hiljada domaćih navijača.
Iako su u konačnici poraženi i završnicu EP 1976 koja se u junu iste godine odigrala u Zagrebu i Beogradu vidjeli nisu, Velšani će se sjetiti svog „Forgotten Teama“ u nedavno snimljenom dokumentarcu o ovoj generaciji Dragonsa.
Sedam i po godina kasnije Vels će na tom istom Ninian Parku u namjeri dasavlada „Plave“ i zauzme prvo mjesto u grupi 4 kvalifikacija za EURO 1984 zaustaviti Mehmed Baždarević (1:1).
Već iduće sedmice u Splitu dokusuriti Ljubomir Radanović koji je golom u sudijskoj nadoknadi utakmice sa Bugarskom (3:2) Vels (trebao mu remi) ostavio u domovini, a izabranike Toze Veselinovića poslao na završnicu u Francusku. „Imao sam osjećaj da mi je neko zario sjekiru u glavu“ reći će Mike England, tadašnji selektor Velsa, koji je kući slušao radio prijenos nogomentne („Je li to moguće?!) drame sa Poljuda.
Slatki poraz u Zenici
Da ove krajeve Evrope ne pamti samo po zlu i fudbalskim neuspjesima velška će reprezentacija čekati sve do 10. oktobra 2015. kada su, uprkos porazu od Bosne i Hercegovine (2:0) u Zenici obezbijedili drugo mjesto u grupi B i direktan plasman na EURO 2016.
I dok su velški Dragons te večeri na Bilinom polju slavili kraj 58-godišnjeg izbivanja sa završnica velikih takmičenja, bh. „Zmajeve“ će pobjeda pogurati ka baražu gdje će ih Republika Irska spriječiti da „izvade francuske vize“ i po prvi put vide završnicu prvenstva Starog kontinenta. Velšani će, predvođeni Garethom Baleom, a sa Aaronom Ramseyem, Ashlyem Williamsom, Joe Allenom i Robson-Kanuom u sastavu u Francuskoj biti pravi hit i plasmanom u polufinale ostvariti najveći uspjeh u svojoj fudbalskoj historiji.
Tradicija i statistika
Duel iz 2015. ujedno je i posljednji koji su Vels i BiH međusobno odigrali. Prvi smo se put sreli 12. febuara 2003. na Millenium stadionu u Cardiffu (2:2), u utakmici koju su za BiH obilježili strijelci Elvir Baljić i Sergej Barbarez, kao i tadašnji selektor Blaž Slišković sa eksplicitnim („Bola reci Balji da se ne za.ebaje“) uputama koji se tiču ozbiljnosti pristupa i u prijateljskim mečevima. U narednom takvom, 15. augusta 2012, BiH je u Llanelliu nadigrala domaćina, a u trijumfu od 2:0 posebno se istakao Miroslav Stevanović sa postignutim golom i upisanom asistencijom.
Treće gostovanje na zapadu Britanije BiH je imala u okviru već spominjanih kvalifikacija za EURO 2016, kada je na Cardiff City stadionu ostalo 0:0.
Tradicija, dakle, kaže da u međusobnim duelima sa Velsom bh. Zmajevi imaju dvije pobjede i dva remija iz četiri odigrane utakmice, pa da, kada bi se samo to gledalo, predstavljaju nepremostivu prepreku za Dragonse. Postoje, međutim, i neke druge tradicije i statistike koje, u ovom slučaju, ne idu našoj reprezentaciji u prilog. Bosni i Hercegovini će ovo biti šesto učešće u doigravanjima za plasman na veliko takmičenje i nikad još nije uspjela da se kroz baraž plasira na završni turnir. U play off-u za SP 2010 i EURO 2012 bolji je bio Portugal, EURO 2016 je dograbila Republika, a na putu za EURO 2020 ispriječila se Sjeverna Irska. U polufinalu baraža za EURO 2024 BiH je u Zenici poražena od Ukrajine.
Vels je, s druge strane, tri puta razigravao za plasman na EURO ili SP i jednom (SP 2022) bio uspješan (pobjede u Cardiffu nad Austrijom i Ukrajinom), a dva puta trpio poraze (od Rusije u baražu za EURO 2004 i od Poljske na penale u Cardiffu, u finalu doigravanja za EURO 2024).
Tradicija i statistika jesu elementi koji se često koriste u fudbalskim analizama, ali su tu i da se ruše i da, kako jednom davno reče Zvonko Mihajlovski, budu kao bikini. „Pokazuju sve, a ne otkrivaju ništa“.
Vrijeme sadašnje
Danas je Vels po FIFA-inoj rang listi trideset i peta, a BiH 71. reprezentacija svijeta. U kvalifikacijama za SP 2026 Velšani su u grupi J bili bolji od Sjeverne Makedonije, Kazahstana i Lihtenštajna, ali i slabiji od Belgije, pa se tako plasirali u play off. Neki od izabranika Craiga Bellamya igraju za Leeds United (Darlow, Rodon, Ampadu, D. James), Fulham (Wilson), Nottingham Forest (N. Williams), Crystal Palace (B. Johnson) ili Bournemouth (Brooks). Svi ostali su na fudbalskom Ostrvu, što u engleskom Championshipu i League One, to i u škotskom Premiershipu. Igraju kući i to je glavni razlog što su u duelu sa Bosnom i Hercegovinom „blagi“ favoriti. Ono čega se pribojavaju jesu izostanci trojice igrača koji bi, da su zdravi, sigurno bili u konkurenciji za prvih 11. Ben Davies (Tottenham), Chris Mepham (WBA) i Kieffer Moore (Wrexham) će ovaj baraž propustiti zbog povreda.
Što se bh. reprezentativaca tiče, uglavnom znamo gdje i kako trenutno igraju. U proteklim su kvalifikacijama nadmašili Rumuniju, Kipar i San Marino, a samo je 13 minuta nedostajalo da u Beču savladaju favorizovanu Austriju, budu prvi u grupi H i tako izbore direktan plasman na naredni Mundijal. Od igrača na koje Sergej Barbarez računa u ovom doigravanju, zbog povrede je otpao samo Denis Hadžikadunić (Sampdoria). Ako je plasman u baraž već lijep uspjeh, onda bi polufinalna pobjeda u Cardiffu bila pravi podvig, a trijumf u eventualnom zeničkom finalu (Italija ili S. Irska) istinska senzacija i prvorazredno iznenađenje, vjerovatno i najveće u evropskom dijelu kvalifikacija za SP 2026. Treba biti realan i pošten, sjetiti se kroz kakvu je golgotu rezultatskih neuspjeha i smjenu generacija (igrača i selektora) naš nacionalni tim prolazio u periodu 2020. – 2025.
Uz nadu da će sutra navečer u Cardiffu proraditi bh. inat i inspiracija, a naši Zmajevi rigati jaču vatru od velških Dragonsa, poželimo Barbarezovim pulenima puno sportske sreće, hrabro srce i mirnu glavu u ovoj utakmici odluke. Pobjeda bi u aktuelnim, olovnim i neizvjesnim vremenima baš došla k'o budali šamar.
