Umjetnost kao prostor slobode, mišljenja, progresivnosti, liberalizacije i odgovornosti.
Gost Art kvart razgovora na FTV-u bio je Edin Numankadić – umjetnik čija je uloga u likovnom životu Bosne i Hercegovine izuzetno važna i prepoznatljiva.
Pedeset pet godina umjetničkog rada i stvaranja u vremenima koja su bila progresivna, pokretačka, zatim zla i razarajuća. Razdoblje obnove, pa možda i razočarenja. Duhovna avantura počela je davne 1967. godine, prisjetio se Numankadić, kada je s gimnazijom otišao na izložbu Van Gogha u Narodni muzej u Beogradu.
“Nama je bila najvažnija nova knjiga, nova predstava, izložba. Od toga si živio. Danas je nažalost sve novac. Duhovnost se gubi, negdje marginalizuje – razumljivo. Svijet mora preživjeti. Mnogi nemaju osnovne uslove za život”, kazao je.
Radovi i reference, ponuđeni pasoši Amerike, Slovenije, ali Numankadić ipak bira Sarajevo.
“Uzmeš dvije kese i izađeš. Ostavljaš sav svoj život, uspomene, sav ambijent koji te definira i nadahnjuje. I to meni nije nikakav problem bilo. Drugo, ja sam imao četiri žene oko sebe – majka, kćerka, žena, sestra. Valjalo je to sve, sretan sam da smo sve to preživjeli i ne žalim“, rekao je umjetnik te dodao kako je prevelika cijena sjediti u Parizu, ali da neko diktira kako i šta moraš slikati: Ovo je puno komotnija pozicija i možda sam ja tako odlučio.”
