Ahmed Burić o Chucku Norrisu – On je i Supermena naučio da leti

Oproštaj sarajevskog pjesnika, pisca, prevoditelja i muzičara od doajena

Redakcija
11 min čitanja
Chuck Norris (Foto: AFP)

Piše: Ahmed Burić

- Marketing -

Legenda koja kruži o njemu glasi: Chuck Norris nikada nije bio na testiranju. Razlog je jednostavan. On je uvijek bio spreman, ali testovi nikada nisu bili spremni za njega.  

Prvi sam ga put vidio na platnu kina Zvijezda u Mostaru, a da još nisam znao ni ko je. Posljednja scena borbe odvija se u rimskom Koloseumu, a protiv Brucea Leeja, idola svih slabih, potlačenih i onih koji vjeruju da se sportskim vještinama i vlastitim radom može uspjeti u show-businessu se bori plavokosi bijelac Colt, za glavu viši i puno mišićaviji od Malog Zmaja. To je mogao biti četvrti ili peti razred osnovne. Već u prvom gimnazije smo znali: Chuck. Moj drug Miki, guru thrasha i priličan anđeo besmislice, bliske je ljude zvao – “Bože.” Jednom je samo ušao u razred i rekao: “Bože, bio sam jučer u ‘Radniku’. Igra Chuck. Ali nije ‘ono’. Chuck misli.“

Kino “Radnik”, repertoarski “šareno”

Za dekodiranje ovog metapitijskog jezika valja imati osnovne informacije: sarajevsko Kino “Radnik” bilo je smješteno na raskrsnici nekadašnjih ulica Titove i Đure Đakovića (danas Alipašina) i repertoarski je bilo možda i najviše šareno. U kinima “Dubrovnik” i “Romanija”, znalo se da igraju hitovi, od pobjednika u Cannesu do hollywoodskih blockbustera. Kino “1. maj” je, uglavnom, bilo rezervirano za borilačke vještine i “laku” erotiku, a “Radnik” je, valjda i slijedom činjenice da je na pola puta između tih tačaka uredno prikazivao „i jednu i drugu stranu.“ A “ono” je naravno – udaranje. Borilačke vještine. Jer, navikli smo, valjda, bili da Chuck rukama i nogama mrvi svoje protivnike. No, odlaskom Brucea Leeja, a to je bilo 20. jula 1973., u Isusovim godinama, bilo je jasno da se samo borbom rukama i nogama neće moći preživjeti.

Valjalo je uzeti oružje u ruke.

A Chuck je bio skoro idealan za taj prelaz: iako se dosta dobro držao u seriji filmova koji su već počeli praviti ozbiljne novce (Breaker, Breaker, A Force of one, Octagon) munjevito je išao prema uspostavljanju općeg mira s puškom u ruci. Serijal Missing in Action će Pukovnika Jamesa Braddocka načiniti općim mjestom popularne kulture, i od te 1984. on više neće biti “ono”. Nego – mislilac.

Datume i budžete filmova možemo relativno precizno locirati: priča kaže da je “Na zmajevom putu” na blagajnama napravio tačno hiljadu puta onoliko koliko je uloženo u njega, 130 hiljada, namijenjenih isključivo publici na azijskom tržištu, završilo je kao 130 miliona širim svijeta. Bruce je bio izvođač – filozof, nešto poput Hendrixa ili Princea u muzici, i takav se genij ne može ponoviti.

Ali, niko pouzdano ne zna kako su vicevi o Chucku Norrisu postali tako popularni i zašto se cijeli Balkan toliko utrkivao ko će smisliti bolju odnosno smiješniju situaciju u kojoj će Chuckove vještine ispasti bolje, jače i izraženije. Prvo pravilo o Chucku Norrisu glasi: “ne pričaj viceve o Chucku Norrisu.”

Vođeni psihologističkim teorijama u kojima je populizam u korijenu fenomena Chuck Norris nećemo stići predaleko. Svaka budala koja podržava Trumpa (ili Janšu, ili imenujte koga hoćete) vjerovatno u njima vidi ostvarenje sebe. Kao što smo gledajući filmove o s Chuckom Norrisom, sve te Donnegane, Walkere i Braddocke, gledali kako iz te perspektive može izgledati svijet kojem Amerika nameće svoju volju, ali to jednostavno, nismo, htjeli povjerovati. Danas kad ideologija koja je stvorila većunu Chuckovih likova prijeti ostatku svijeta, on kao da više nije potreban.

Biće da je zato i otišao.

Ali, nisu vicevi o njemu. I ostat će dugo poslije njegove smrti. Po tome će ga balkanski prostor – i ne samo on –  najduže pamtiti. 

Jer, kažu da je Bog u deset dana htio stvoriti svijet. Chuck Norris mu je dao šest.

Nakon što je krenuo taj talas, više nije vrijedilo pravilo da je Bruce najveći, čak i oni oji su znali da je Tang Lung (glavni junak u Zmajevom Putu, kojeg igra Bruce) istukao Colta, počupavši mu dlake s prsiju (Chuck je zaista bio obdaren sekundarnim spolnim obilježjem muškaraca) – nisu mogli ništa. Jer, Chuck je bio taj koji je naučio Supermena da leti. I koji je dobio opkladu nakon što su jedan drugom obarali ruku: opklada je glasila da onaj ko izgubi cijeli život mora nositi gaće iz donjeg veša preko pidžame. Jer Chuck Norris je jednom preskočio rijeku uzduž, i više od jednom su mu brojali koliko sklekova može da uradi.

Uradio je sve.

On je od kiše mogao napraviti Snješka Bijelića.

I  pocijepao atom golim rukama.   

I on je, dakako, onaj koji je jednom zadavio čovjeka bežičnim telefonom.

Kobra je umrla kad ga je ujela

Jer, kako drugačije objasniti to da je Bruce da bi snimao u Koloseumu morao podmititi gradske vlasti: a kamere su unesene u torbama, i to je jedan od fakata koji se koristio u reklami i promociji filma. Jer, Chuck Norris je dva puta izbrojao do beskonačno, i on zna posljednju brojku matematičke konstante Pi. On u black-jacku pobjeđuje sa samo jednom kartom. Kad Chuck Norris zaigra igru Monopol, javlja se svjetska ekonomska kriza. Chuck Norris se u životu samo dva puta naljutio i ta dva slučaja zovemo Prvim i Drugim Svjetskim ratom. Jer, Chuck Norris ne prati modu, ona prati njega.

Ali, oprezno. I donekle. Jer, niko ne smije pratiti Chucka Norrisa.

Chuck je, dakle, bio idealan medij da se prave šale na račun čovječanstva. Jer, ko smije praviti šale na njegov račun? Niko, naravno, jer ko se smije Chucku Norrisu – umire! Jer, Chuck Norris ne može da voli, on može samo da ne ubije. Nadalje, Chuck je jedini mogao da vodu iz slavine pije na eks. Chuck Norris je spavao s upaljenim svjetlom jer ga se mrak bojao. On ne čita knjige nego stoji ispred njih i mrko ih gleda dok ne dobije informacije koje su mu potrebne. Za njega se tvrdi da je ostavio poruku prije zvučnog signala, a da vrijeme usporava kad on negdje kasni.

Jednom su dinosaurusi krivo pogledali Chucka Norrisa i – više ih nema! Druga verzija je da ih nema jer su lupali nogama dok su se kretali, pa su smetali Chucku da se odmara od akcije. Kobra koja je ujela Chucka Norrisa umrla je za nekoliko sati u najstrašnijim mukama. Chuck Norris je prekinuo dvodnevnu akciju u hipermarketu.  

Sposobnosti Chucka Norrisa su takve da njegove suze liječe rak, i najveća šteta čovječanstva je što on nikada ne plače. Chuck Norris je u životu bio pilot kamikaza jedanaest puta. Sve napade na Chucka Norrisa policija vodi istom šifrom – kao samoubistvo. On ne plaća račune za struju, nego je proizvodi sam. On se ukazao djevici Mariji, on zna tačku gdje počinje krug, i uspio je bez da pokuša. Stranka SDS postoji zato što je Chuck Norris zaboravio reći da ne treba da postoji, a Gibanje Svoboda je pokret, jer je jedini slobodan čovjek kad stoji – pogađate Chuck Norris. On ne izlazi na izbore, jer izbori izlaze s njim, i ne nosi sat, jer – on određuje koliko je sati. Chuck Norris može dijeliti s nulom.  On je sagradio kuću u kojoj je rođen, i krstio je Ivana Krstitelja. Bog svake noći otvori vrata Chuckove sobe i poželi mu laku noć. Bog svaku molitvu, svaki dan počinje sa – Chuck, oprosti i pomozi. Chuck Norris ne poštuje zakon, jedini respekt koji zakon ima je onaj prema Chucku Norrisu.

On posjeduje kompjuter sa dva lijeva miša, i na svojoj tastaturi nema tipku CTRL, jer on uvijek sve drži pod kontrolom. Jednom je, istina, skočio sa trećeg kata, ali je završio na petom. Chuck Norris je jednom zaboravio kutiju sa igračkama iz djetinjstva: ta kutija je kasnije poznata kao Pandorina. Novorođenčad plaču jer znaju da dolaze u svijet u kojem nisu glavni oni nego – Chuck Norris.  

Chuck Norris može piti iz prazne čaše. Njegov je pogled toliko oštar da siječe staklo. Chuck nikada ne guli krumpir, on se od straha oguli sam. Jedino Chuck Norris može mokriti uz vjetar, a da se ne poprska. 

Chuck Norris je igrao ruski rulet s punim pištoljem i uvijek pobjeđivao. Medvjed kad sretne Chucka Norrisa se pravi mrtav. On je dva puta lobovao protivnika u stonom tenisu, i vaterpolo golmanu dao gol kroz noge. Ako vas majka upoznaje s Chuckom Norrisom, vi upoznajete svog biološkog oca.

Jrer, na svijetu postoje dvije vrste ljudi. Oni koji će umrijeti i Chuck Norris. On stoga, nije umro.

Jer, smrt to, dosad, nije smjela to da mu kaže. Jer, ako je Isus hodao po vodi, Chuck Norris je plivao u zemlji.

I sada, život doista nije neka zabavna stvar. 

Čak je i Norris umro. 

Podijeli ovaj članak