Bosanskohercegovački slikar Safet Zec govorio je o svom stvaralaštvu, inspiraciji i značaju očuvanja prošlosti, ističući kako umjetnost proizlazi iz ličnog iskustva i duboke emocije.
Govoreći u ovosedmičnom Art kvart razgovoru urednice Maje Begtašagić o ciklusu “Sarajevske kuće“, Zec je naglasio da su one duboko utkane u njegov život i sjećanja iz djetinjstva.
Prisjetio se odrastanja na Bistriku i vremena provedenog na Čaršiji, gdje su kuće, avlije i ljudi činili neraskidiv dio svakodnevice. “One su dio naših života, zapravo”, rekao je Zec, objašnjavajući kako je sve što ga je vizualno fasciniralo godinama “deponovao u sebi”, da bi kasnije to pretočio u umjetnost.
Posebno je evocirao slike djetinjstva, poput okupljanja u avlijama i dolaska voza, kada su djeca trčala da gledaju putnike s koferima. Taj svijet, kako ističe, danas polako nestaje, a njegove slike predstavljaju pokušaj da se sačuva ono što vrijeme briše. “Sve su to metafore jednog života, koje naravno pretvarate i u poruku, da se one ne ruše, ne smiju se rušiti”, kazao je Zec, ukazujući na značaj očuvanja autentične arhitekture i naslijeđa Sarajeva.
